U srijedu, 10. lipnja započela je Duhovna obnova s trodnevnicom sv. Anti padovanskom u HKŽ München. Obnovu predvodi dr. sc. s. Valerija Kovač iz Družbe sestara franjevki od Bezgrješne iz Šibenika. Doktorirala je iz dogmatske teologije i predaje na Hrvatskom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu te kao vanjski suradnik na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Trenutno je i gost predavač na sveučilištu u Grazu.
Piše: Fra Jozo Župić
Usprkos kiši okupio se lijepi broj vjernika u crkvi Sv. Pavla. U 18 sati moljena je krunica. U 18.30 s. Valerija imala je duhovni nagovor. Misa je slavljena u 19 sati, a nakon mise obavljeno je klanjanje pred Presvetim Oltarskim sakramentom.
Na samom početku župnik fra Frano Čugura pozdravio je i predstavio s. Valeriju koja je zatim održala nagovor na temu: Tko je Bog u kojega vjerujem?
Mediji su puni vjere, rekla je s. Valerija i postavila prisutnima pitanje: Što nam kaže Objava o Bogu, što nam kaže Sveto pismo, i što mi govorimo o Bogu, jer svatko ima svoju sliku o Bogu.
Na temelju Svetoga pisma i svetaca svi vjerujemo u Boga, svatko ima svoju sliku Boga, možda smo je naslijedili u obitelji, u okolini, ili smo sami stvorili sliku Boga. Slika može biti i iskrivljena. Zatim je iznijela nekoliko iskrivljenih slika iz biblijskih odlomaka, posebice se pozivajući na knjigu Postanka, treće poglavlje u kojem se spominju Adam i Eva kojima je Bog zabranio da jedu sa stabla spoznaje dobra i zla, a onda se pojavljuje zmija, simbol zavodnika i izokreće sliku Boga, te stvara krivu sliku o Bogu. Ulijeva sumnju o Bogu, koji zabranjuje pravi život i stoji nam na putu, te današnji čovjek zamišlja Boga koji je strog i daleki Bog. Ali, Bog je stvorio čovjeka iz ljubavi i sve je bilo dobro iz Božje ruke. Zakon što ga je Bog stavio u srce čovjekovo, taj je zakon putokaz.
Zatim je govorila o slici korisnoga Boga pozivajući se na Lukino i Matejevo evanđelje u kojima susrećemo Isusa kojega đavao tri puta provocira: Reci da ovo kamenje postane kruh, i na taj način imamo sliku korisnoga Boga. Tako i mi želimo da nam je Bog koristan, da usliši sve naše molitve, da iskoristimo ovaj trenutak, da mi Bog bude na raspolaganju i tako nastaje među ljudima konkurencija.
Budući da đavao traži od Isusa da mu se pokloni, a on će mu tobože dati sva kraljevstva, dobivamo sliku jakoga Boga. Od njega tražimo da ukloni sve grješnike. Ta iskrivljena slika popularna je u politici i tako imamo Putina i Trumpa I jedan i drugi postavljaju se u ime Božje ili u ime kršćanstva, ali u stvari nastupaju zbog vlastite moći. Puno je ljudi u beznađu. Traže duhovne vođe, gurue. I mi tražimo sliku jakoga Boga koji će spaliti grješnike. Međutim, Isus se ponižava na križu, grješniku daje da se obrati.
U trećoj kušnji đavao nagovara Isusa da skoči s jeruzalemskoga hrama. Imamo stoga sliku zlog Boga. Imamo dojam da Bog nije u svijetu. Vidimo više zla. Moć zla. Bojimo se više vraga nego što vjerujemo u Boga.
S. Valerija Kovač: Slika Boga traži pročišćavanje u molitvi i susretu s Isusom
Svoje izlaganje dovršila je nakon pričesti vjernika osvrnuvši se na Boga koji se objavljuje Mojsiju u grmu kazavši svoje ime JAHVE = Ja sam koji jesam, i govori Mojsiju da je vidio jade svoga naroda u Egiptu, pa prema tome on nije pasivan i odlučuje se djelovati; “Ja ću biti s tobom što ćeš govoriti faraonu!” On nije samo prisutan, nego suosjeća sa svojim narodom. Pozivajući se na jednoga filozofa, s. Valerija je kazala za Jahvu: “Ja ću biti tu i s tobom!”, a onda se pozvala i na pokojnoga profesora Ivana Goluba koji je kazao: “Bog se objavio Mojsiju kao prijatelj. Prijateljstvo je najljepša kategorija.”
Kako ćemo prikazati Boga koji je sa svojim narodom četrdeset godina išao kroz pustinju. Njegova je prisutnost nevidljiva i stoga treba više povjerenja.
Bog se u Isusu Kristu objavljuje kao ljubav. On je Emanuel. Bog s nama. Ili kako bi rekao papa Benedikt XVI.: “Daleki Bog postaje naš Bog Emanuel. Bog je onakav kakav je Isus. Postao je Bog u čovjeku. Bog ima ljudsko lice. Isus nas je ljubio do kraja. Na Kristovu križu pokazala se radikalna ljubav. Križ je vrhunac ljubavi.”
POVEZANE VIJESTI: U SUBOTU, 13. LIPNJA: Proslava patrona Hrvatske katoličke župe Wiesbaden
Što je Isus donio svijetu? Donio nam je Boga, svoje lice. Najvažnije je susresti se s Isusom. On je osobni Bog i traži osobnu povezanost i imat ćemo pravo mjerilo u životu. On je naš suputnik. Slika Boga traži pročišćavanje u molitvi i u dijalogu s Bogom. Za primjer je navela sv. Franju koji je molio: “Svevišnji, slavni Bože rasvijetli tmine moga srca, da vršim tvoju istinsku volju.”
Svetu misu slavio je fra Oliver Marčinković. Za vrijeme svete mise pjevali su i svirali mladi, a na orguljama je svirala s. Nikolina Bilić.
Nakon svete mise fra Oliver je izmolio molitve u čast svetoga Ante, zatim je uslijedilo klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, te meditacijom s. Valerije koja se služila molitvama sv. Franje koji je molio Boga da ga vodi, da ga Franjo nađe i da nađe Božje milosrđe. Bog je za sv. Franju bio sve u životu, pa je znao moliti: “Ti si dobro, svako dobro. Ti si ljubav, mudrost, poniznost, ufanje, ljepota, radost, nada i veselje, sve naše bogatstvo do potpune zasićenosti.
Ti si mir koji ispunjava moje srce. Ti si moja obrana i utjeha. Ti si strpljivost u mojim lutanjima. Ti si radost koja nadilazi svaku sreću. Milosrdni otac koji me očekuje raširenih ruku….”
Izmjenjivale su se molitve sv. Franje preko s. Valerije i duhovne pjesme mladih. Uistinu veličanstveno, pobožno, tako da su vjernici ostali u crkvi do samoga kraja.
Prvi dan Duhovne obnove dobar je start za idući dan. I još nešto. Prije početka Duhovne obnove vjernici su pristupali sakramentu pomirenja.
Fenix-magazin/MD/Fra Jozo Župić
