Željko Koprolčec suvremeni je hrvatski umjetnički fotograf, autor je impresivnog i osebujnog opusa, izlagač na brojnim izložbama. Za Fenix-magazin.de je otkrio kako se priprema za veliku izložbu iduće godine.
Za Fenix-magazin.de razgovarao: Miroslav Pelikan
FM: Jedan od značajnih ciklusa u Vašem opusu jest i retro ciklus. Pripremate se za veliku izložbu iduće godine s odabirom retro fotografija.
ŽK: Dugi niz godina bavim se studijskom fotografijom i u okviru toga retro fotografijom koja je za mene izuzetno poticajan umjetnički izazov. Takva vrsta fotografije omogućuje mi kreativan pristup na primjer u stilizaciji kadra u stilu Art Decoa i ugođaju galantno-dekadentnog doba „ludih tridesetih“ koji uključuju kostime, frizure i poze…Kada je riječ o tome stilu inspiriraju me sve njegove forme, osobito prikaz žena, koje izgledaju elegantno i zanosno, privlačno i tajanstveno.
Iako sam već ranije javno prikazao nekoliko foto retro eseja, moja produkcija je obimna pa pripremam izložbu s prikazom cjelovitijeg opusa koja bi uključivala veći broj fotografija.
FM: Kada je nastala Vaša prva retro fotografija?
ŽK: Svojedobno sam živio i radio u Italiji, bavio se modnom fotografijom, kasnije nastavio prateći našu modnu industriju. Boraveći u Italiji često sam odlazio u biblioteku filmskog centra Cinecitta koja je obilovala monografijama, poznatih filmskim zvijezda. Čini mi se da je moje modno iskustvo, prikaz diva i upućenost u estetiku art decoa skupa sublimirano u mojim retro fotografijama. One su „hommage“ svom tom razdoblju i osobito mojoj sklonosti „beautiful“ fotografiji, a zatim i izgrađivanju predodžbe primadone ili dive što sam započeo snimajući našu ikonu glazbene scene Josipu Lisac kao Gretu Garbo i Marlene Dietrich.
FM: Što osobito ističite u tom ciklusu?
ŽK: Retro ciklus, uostalom kao i sve moje fotografsko stvaralaštvo produkt je dosta zahtjevnog umijeća studijske fotografije, izveden suvremenom fotografskom tehnikom na temelju mojeg senzibiliteta i svjetonazora. Ovom prilikom želim istaknuti suradnju i zahvaliti svim suradnicima koji su potrebni za tako zahtjevan projekti, a pokrili su područja u rasponu od protagonista, kostima, frizura, šminke, uzoraka i predmeta u pozadini. Ne mogu ih navesti sve, ali mogu istaknuti nekoliko mojih dugogodišnjih suradnika koji me prate u ovoj divnoj foto priči svojim entuzijazmom, talentom i kreativnošću; to su video snimatelj Boris Krstinić, kostimografkinja Nina Silobrčić i make up artist Dino Baksa.
FM: Koliko ste retro fotografija napravili?
ŽK: Izložba iduće godine je koncipirana s oko 150 fotografija. Jako puno sam takvih fotografija napravio. Radio sam s našim glumcima, pjevačima, s manekenima, s foto modelima, s balerinama…
FM: Crno bijelo ili kolor?
ŽK: Radio sam kolor i crno bijelu fotografiju, analognu i digitalnu. Za retro fotografiju osim studiozno i minuciozno rekreiranih detalja i ugođaja, važan je ponekad i postupak toniranja, osim što diskretno upozorava na artificijelnost fotografske tehnologije, još je jedna važna sastavnica retro stila. Trenutno nastaje ciklus „Mali Hollywood“ koji snimam analognom Plaubel 4X5 kamerom.
FM: Možete li izdvojiti pojedine fotografije iz retro ciklusa?
ŽK: Te pojedine izdvojene fotografije biti će na izložbi, svaka retro serija meni je zanimljiva i značajna; od suradnje s našim velikim glumicama Vidom Jerman, Enom Begović, Almom Pricom, Ninom Violić i Filipom Šovagovićem, Barbarom Nolom, Lanom Menigom i Anom Pogorelić, pjevačicom Josipom Lisac, balerinama iz HNK-a ,opernom divom Dubravkom Šeparović Mušović i mnogim drugima..
Fenix-magazin/SČ/Miroslav Pelikan
