Da je došao kraj i da će Miroslav Ćiro Blažević uskoro otići na neko ljepše i bolje mjesto od ovog svijeta, znali smo svi. Znao je i Ćiro i nije to skrivao.
Govorio je o svojoj bolesti, patnji, odlasku, ali bez tuge i žalopojki, ističući kako je došlo vrijeme, ali je zadovoljan životom kakvog je vodio iako nije bio lak.
Mediji su uvijek pratili Ćirin život, karijeru, uspjehe…, a on kao da se upravo preko medija opraštao od svih, i onih koji su ga osobno ili samo medijski poznavali.
I vjerojatno nema novinara koji osobno nije poznavao Ćiru, ili koji nema neku anegdotu s njim. A Ćiro je znao stvarati sjećanja i anegdote.
Volio je Hrvatsku, volio je dolaziti među hrvatske iseljenike. Pa evo, pred ovu, 17. dodjelu nagrada, podsjetimo na Večernjakovu domovnicu 2018. godine, kada je Ćiro u Bad Homburgu, čitajući ime dobitnika u kategoriji “najpopularniji sportaš” u hrvatskom iseljeništvu, rekao: “Jako sam znatiželjan tko je taj najpopularniji sportaš, ako ja nisam”. Redakcija Fenix-magazin.de oprašta se od legendarnog trenera svih trenera u njegovom stilu: – Veliki među najvećim trenerima, bio si i ostat ćeš najveći i najpopularniji za svoj narod!
Fenix-magazin/MD
