“Toliko je bilo predivno, toliko je bilo ponosno, srce mi je bilo kao dva autobusa, a ne kao jedan, ali odgovornost vjerujte da je bila, neopisiva. Znači nemam riječi kako bih opisala situaciju u kojoj sam se tada nalazila”, rekla je Nikolina Žiljak, žena koja je jučer Vatrene vozila u autobusu od zagrebačkog aerodroma do Trga bana Jelačića za Hrvatski radio.
“Tek danas su svježe emocije i tek danas shvaćam što smo svi napravili, ali nije bilo lako, vjerujte”, dodala je Žiljak, inače vozačica autobusa već 17 godina, podrijetlom iz Kutine, majka dvoje djece koje obožava, baš kao i volan za kojega kaže da od njega nikad neće odustati.
Jedan gospodin je hodao od Velike Gorice do Trga ispred autobusa, u bijeloj majici, voljela bi Nikolina znati kako se zove, kaže ostavio je srce na tom užarenom asfaltu, u jednom je trenutku zaplakao pa čak i njoj natjerao suze na oči. Doživjeti ovacije, to je doslovno neopisivo, kaže Nikolina.
“Vidu sam sanjala noćas kako mi spušta zastavu ispred vjetrobranskog stakla, ali naravno on u toj euforiji nije znao da mi to smeta, no, kad se treći puta to dogodilo, ipak sam zamolila da malo podigne zastavu” rekla je vozačica na kojoj je jučer ležala cijela odgovornost prijevoza naših Vatrenih.
Prisjetila se i ludila, neobuzdanih emocija, scena u kojima je Vrsaljko skočio na policijski motor, reprezentacije koja je imala potrebu pjevati, slaviti. I premda je dobivala naloge od organizatora da ne smije stati, morala je nekoliko puta, nije bilo moguće ne stati.
Na autobusu je stradala lamela zbog prespore vožnje, ali trenuci koji su doživljeni u tih nekoliko sati pamtit će se cijeli život, rekla je Nikolina Žiljak, vozačica autobusa, koja za kraj svim kolegama želi mirne ceste i da osjete ovakav trenutak kakav je ona osjetila.
Fenix-magazin/IM/HRT
