“Žalosno je da ja s 35 godina moram vama ovdje na ovakav način držati sat kulture, ljudskosti i psihologije. Sramite se! Kako ste odgojili svoju dicu i unučad, kada se vi ovako ponašate. Vidite li sebe u što ste se pretvorili?”, kritizirao je putnike Prometov vozač koji je u srijedu ujutro vozio autobus na liniji br. 15 prema Žnjanu.
Razlog njegove ljutnje je nepoštivanje koje su pojedini putnici iskazali prema mladiću u invalidskim kolicima.
Što se događalo otkrio je jedan od putnika.
Njegovo pismo koje je objavila Dalmacijadanas prenosimo u cijelosti:
“Poštovani. Ovim putem vam želim pohvaliti vozača Prometa koji je danas 08.08.2018 vozio liniju br 15 kroz jutro..U ovoj priči on je vozio liniju koja je išla u 10:10 s Duilova. Naime, dolaskom na Žnjan na glavnu stanicu, ispod nizbrdice, bus je stao, a za volanom na prvi pogled vozač malo luđe glave; crne očale, tetoviran, pravi komad čovika. Na prvu možda odaje dojam da je “zafrkan” i da se nije za igrati se s njim.
Upravo taj vozač, koji nam se poslije predstavio imenom Ante, je ne samo čovjek nego oličenje kulture, dobrote i ljudskosti kakve je danas teško naći i da se traži i mikroskopom. Dakle, staje bus a na stanici momak u kolicima, 100% invalid, digne mu ruku, vozač staje zadnjim vratima ispred njega kao pravi profesionalac. Otvara prva vrata i druga vrata za momka u kolicima. Sve bi to bilo rutinski da nije masa ljudi sa stanice uletjela u autobus gurajući jadnog momka u kolicima , neobazirući se na njega samo da što prije uđu da bi za invalida ostala nemoguća misija ući u bus jer se na rampi za invalide nalazilo putnika a dečko u kolicima ostao van. Sada dolazi vozač na vidjelo svojom dobrotom i srcem! Kada je to sve vidio naredio da se bus isprazni..da svi izađu vani i na fin način rekao putnicima da su sve, a ne sugrađani kakve ovaj grad očekuje.
Onda je rekao nekoliko rečenica da se cijeli bus posramio: “alosno je da ja od 35 godina moram vama ovdje na ovakav način držati sat kulture, ljudskosti i psihologije. Sramite se! Kako ste odgojili svoju dicu i unučad, kada se vi ovako ponašate. Vidite li sebe u što ste se pretvorili?”
Tada je u autobusu nastao muk. Neki su izašli, neki nisu htjeli pa je on i ugasio bus i rekao da neće krenuti dok god svi ne izađu vani i prvo invalidna osoba u kolicima uđe. Kada su vidjeli da ta “luda” dobra glava našeg vozača misli ozbiljno i da ima muda svi ti što su se gurali su napustili bus..tada je jedan čovjek spustio rampu invalid je ušao, a oni svi su išli na prva vrata gdje ih pola nije pustio jer nisu imali karte.
Vozili smo se s njim do Pazara gdje je on izašao nakon sto mu je vozač spustio rampu. Taj osmjeh poštenjačine i ljudine od vozača nikada neću zaboraviti. Toliki čovjek, a iskren dječji smiješak. Momak koji je osoba s invaliditetom mu je stisnuo ruku i zahvalio da su nama došle suze u oči. Vozač je njegov heroj njegov zaštitnik. Mislim da to i zaslužuje. Neka im ovaj vozač bude mjerilo za zapošljavanje ljudi jer takva dobrota i ljudskost se ne viđa često. Što bi mi rekli, svaka majka bi ga za zeta poželjela. Hvala njegovim roditeljima što su odgojili dite u velikog čovjeka”
Fenix-magazin/MD/
