Na Veliku subotu, 19. travnja, hrvatska zajednica u Mainzu okupila se u crkvi sv. Bonifacija na svečanom Uskrsnom bdijenju.
Bdijenje je započelo tradicionalnim blagoslovom ognja, koji su predvodili fra Ante Akrap i fra Jure Zebić, voditelj Hrvatske katoličke zajednice Mainz.
Okupljeni vjernici sudjelovali su u pobožnosti, dočekujući Uskrs u duhu zajedništva i vjerske tradicije.
U tišini i u potpunom mraku, u ckrvu je unesena svijeća, kako bi plamen uskrsne svijeće probio tamu, simbolizirajući pobjedu svjetla nad tminama – Krista koji je pretrpio muke, bio pokopan, a zatim slavno uskrsnuo.
Svjetlo svijeće, koje su vjernici postepeno palili i prenosili jedan drugome, predstavljalo je nadu i obnovu vjere u današnjem svijetu.
Bdijenje, koje se tradicionalno odvija u noći između Velike subote i Uskrsa, mora završiti prije zore – upravo kao što je Krist uskrsnuo u zoru novog života.
Kako je rekao fra Ante Akram, ovaj svečani trenutak podsjetio je na duboko značenje Uskrsa: vjeru u vječno svjetlo koje nadilazi sve tamne sile.
Nekada je Uskrsno bdijenje traja sve do jutra jer prema Rimskom misalu, produžena služba riječi na Uskrsnom bdijenju ima svoj duboki smisao. Drevni su vjernici u noći prije Uskra bdijeli razmišljajući o “čudesnim djelima koja je Gospodin izveo za svoj narod, ostajući vjeran svojoj riječi i obećanjima”. Ova molitvena bdijenja trajala su sve do zore uskrsnog jutra, kada bi se obavljalo krštenje novih vjernika, a svečanost završavala euharistijskom službom.
No, danas se rijetko ostaje sve do zore, ali Uskrsno bdijenje ipak traje do kasno u noć.
Na kraju Uskrsnog bdijenja u Mainzu, fra Ante Akrap je udijelio blaglosov jela, a vjernici su u miru pošli svojim kućama
Fenix-magazin/MD
