Puknuće vodovodne cijevi, dotrajali i nesigurni balkon ili potpuni nestanak električne energije u stanu situacije su koje kod svakog najmoprimca izazivaju trenutačni šok. Kada voda počne nekontrolirano sukljati iz zida, pred stanarom se otvara niz pitanja: Što učiniti prvo? Nazvati vodoinstalatera ili odmah obavijestiti vlasnika nekretnine? Smijem li sam zatvoriti glavni ventil i gdje se on uopće nalazi?
U takvim kriznim trenucima na snagu stupaju jasna zakonska pravila koja svaki najmoprimac mora poznavati kako bi zaštitio svoja prava, ali i izbjegao nepotrebne sudske sporove oko snošenja troškova.
Stručnjaci iz udruga za zaštitu prava najmoprimaca i odvjetnici specijalizirani za pravo nekretnina naglašavaju kako je u trenucima ugroze najvažnije zadržati smirenost i reagirati bez odgađanja. Koristan savjet za svakog stanara jest da u mirnim okolnostima, prije nego što se bilo kakav kvar uopće dogodi, pripremi i spremi sve kontakt podatke hitnih službi i stanodavca, kako bi u slučaju nužde izbjegao paničnu potragu za brojevima telefona.
Prvi korak: Tko je odgovoran i kada se mora prijaviti kvar?
Prva i glavna adresa za prijavu svakog nedostatka jest isključivo stanodavac. Prema zakonskim odredbama, vlasnik nekretnine dužan je održavati stan u ispravnom stanju te snositi troškove uklanjanja kvarova koji su nastali redovnim korištenjem ili dotrajalošću sustava. S druge strane, najmoprimac ima izričitu zakonsku obvezu bez odgađanja prijaviti svaki uočeni nedostatak ili oštećenje.
Kada je riječ o teškim i akutnim kvarovima, obavijest vlasniku mora se uputiti istog trenutka nakon otkrivanja štete, kako bi mu se dala prilika da pravovremeno i primjereno reagira. Iako zakon ne propisuje strogu formu komunikacije, stručnjaci savjetuju korištenje svih dostupnih kanala – od telefonskog poziva do SMS poruka i elektroničke pošte. Poziv je odličan za prvu ruku, no pisana informacija služi kao neoboriv dokaz o tome kada je i na koji način najmoprimac ispunio svoju dužnost prijave. Prilikom kontakta potrebno je što preciznije opisati kvar, priložiti fotografije oštećenja te ostaviti razuman rok za njegovu sanaciju.
Što učiniti ako stanodavac ne odgovara, a voda i dalje teče?
U hitnim slučajevima, gdje svaka minuta odgode može prouzročiti višestruko veću materijalnu štetu na zgradi, najmoprimci ne moraju čekati satima na odgovor vlasnika. Ako je stanodavac nedostupan ili odbija poduzeti korake, stanari imaju takozvano pravo na samopomoć, odnosno pravo na zamjensko izvršenje. To znači da najmoprimac ima zakonsko pravo sam angažirati dežurnog obrtnika ili hitnu službu za popravke, a račun za obavljene radove dužan je podmiriti vlasnik stana.
Ipak, udruge vlasnika nekretnina upozoravaju na oprez i savjetuju da se ne donose preishhitrene odluke ako situacija nije izrazito kritična. Naime, ako najmoprimac samoinicijativno i prebrzo pozove skupu hitnu službu (osobito tijekom vikenda kada su tarife znatno više), to kasnije može dovesti do ozbiljnih sporova oko refundacije troškova. Stanodavci često imaju svoje stalne majstore s kojima imaju ugovorene povoljnije cijene, pa je, ako je to vremenski ikako izvedivo, o svemu potrebno prethodno porazgovarati.
Kada reagirati sam, a kada zvati policiju, vatrogasce ili inspekciju?
Najmoprimci su dužni poduzeti mjere za smanjenje štete (poput zavrtanja glavnog ventila za vodu ako je pristupačan), no stručnjaci poručuju da nitko ne smije izlagati vlastiti život opasnosti. Primjerice, silaženje u potpuno poplavljeni podrum kako bi se isključila sklopka za struju iznimno je opasno zbog rizika od strujnog udara i u takvim situacijama potrebno je prepustiti stvar stručnim službama.
Kada je riječ o obavještavanju drugih institucija, pravila su sljedeća:
Vatrogasci i policija: Pozivaju se odmah i bez odgađanja ako postoji izravna opasnost za život i zdravlje stanara (primjerice u slučaju požara ili curenja plina), a stanodavac se o svemu obavještava tek naknadno.
Građevinska inspekcija (Građevinski ured): U iznimnim i ekstremnim slučajevima, kada je kuća ili zgrada u tako lošem građevinskom stanju da ugrožava sigurnost stanara (poput dubokih pukotina u betonu ili balkona koji prijeti urušavanjem), najmoprimac ima pravo obavijestiti nadležni građevinski ured. Inspekcija tada može vlasniku izreći stroge kazne i naloge za sanaciju ili u potpunosti zatvoriti i iseliti objekt.
Fotografiranje štete nije zakonska obveza, ali je iznimno korisno. Slike su nužne za procjenu razvoja oštećenja, a često ih zahtijevaju i osiguravajuća društva preko kojih se šteta naplaćuje. Osim toga, pedantna dokumentacija ključna je za ostvarivanje prava na smanjenje stanarine. Prema zakonu, najmoprimac ima potpuno pravo plaćati manji iznos mjesečne najamnine ako je korištenje stana zbog kvara značajno ograničeno, i to pravo traje sve do trenutka dok se oštećenje u potpunosti ne ukloni.
Fenix-magazin/IK
