U Bad Homburgu na gradskom groblju Waldfriedhof je uređen grob i postavljen nadgrobni spomenik pokojnoj Olgi Stoss, istaknutoj humanitarki i počasnoj građanki Bad Homburga koja je preminula 2024. godine u 99. godini života.
Na nadgrobnom spomeniku, koju je podigao grad Bad Homburg, uz Olgino ime upisano je i ime njezina pokojnog supruga, Adama Stoss te ime njihova sina Bruna Stoss, koji je tragično stradao 1968. godine u Zagrebu. Tako su posmrtni ostaci obitelj Stoss ponovno spojeni i počivaju u miru u gradu kojeg su najviše voljeli.
Svojim nesebičnim radom, posebno tijekom Domovinskog rata, Olga Stoss je ostavila neizbrisiv trag u Njemačkoj i Hrvatskoj, zbog čega je bila nositeljica brojnih njemačkih i hrvatskih odličja i priznanja.
Bila je prva Hrvatica odlikovana njemačkim Križem za zasluge (Bundesverdienstkreuz), što je ujedno i najviše njemačko državno odličje, te prva žena koja je primila najviše priznanje Njemačkog vatrogasnog saveza.
Iza njezina imena ostali su brojni humanitarni projekti i akcije. Kroz donacije bolnicama, školama, domovima i drugim ustanovama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini prikupila je i dopremila humanitarnu pomoć vrijednu više od milijun eura.
Više zanimljivosti: VRIJEME JE DA KAŽEMO HVALA: Bad Homburg i Dubrovnik dodijelili Stipi Puđi i Danielu Guischardu nagradu „Olga Stoss“
Ukazana joj je iznimna čast
Olga Stoss poznata je i kao začetnica i „majka” prijateljstva između Bad Homburga i Dubrovnika, gradova čije je povezivanje obilježilo desetljeća njezina djelovanja. Za svoj doprinos proglašena je počasnom građankom Dubrovnika, a kasnije i Bad Homburga.
Ova iznimna žena je bila jedna od ključnih osoba koja je najzaslužnija za održavanje hrvatske domovinske nagrade “Domovnice” u Bad Homburgu kojom Fenix-magazin i Večernji list nagrađuju najuspješnije hrvatske iseljenike. U znak priznanja njezinoj ulozi, 2026. godine, u povodu 20. obljetnice “Domovnice” uručena je posebna Nagrada “Olga Stoss” koja se dodjeljuje osobama zaslužnima za povezivanje Bad Homburga i Dubrovnika te povezivanju Njemačke i Hrvatske. Tu prvu nagradu ponijeli su Stipe Puđa, kojeg je predložio Grad Bad Homburg, i Daniel Guischard, kojeg je predložio grad Bad Homburg.
Koliko je bila cijenjena u svojoj sredini potvrđuje i odluka Gradskog vijeća Bad Homburga koje ju je jednoglasno proglasilo počasnom građankom tog grada. Bad Homburg, jedno od najbogatijih njemačkih lječilišnih središta, rijetko dodjeljuje tu titulu. Tada je lokalni list Taunus Zeitung istaknuo kako nije dug popis znamenitih osoba koji su dobili tu nagradu, te da je Olga Stoss bila tek osma osoba kojoj je ukazana ta iznimna čast.
Olga Stoss rođena je 27. prosinca 1924. godine u Zemunu, tadašnjoj Austro-ugarskoj monarhiji, gdje je dočekala kraj Drugog svjetskog rata. Nakon rata, zajedno sa suprugom, Nijemcem, Adamom, našla se na meti tadašnjeg komunističkog režima te su bili prisiljeni napustiti tadašnju Jugoslaviju. Novi život započeli su u Bad Homburgu, odakle su, poput mnogih izbjeglica iz komunističkih zemalja, krenuli gotovo bez ičega.
Grad u kojem je pronašla svoje posljednje počivalište
Život joj nije bio lagan. Prije humanitarnog angažmana proživjela je dvije velike osobne tragedije – tragičnu pogibiju sina Bruna, kojega je poslala na studij u Zagreb, te kasnije smrt supruga Adama. Unatoč tome, svoju je životnu snagu usmjerila na pomaganje drugima.
Početkom agresije na Hrvatsku 1991. godine potpuno se posvetila organiziranju i slanju humanitarne pomoći za Hrvatsku. Prikupljala je novac, hranu, lijekove, odjeću i drugu prijeko potrebnu pomoć za ratom pogođena područja, posebno za Dubrovnik i Vukovar.
Tijekom Domovinskog rata pronašla je njemačke dobročinitelje za 110 djece koja su ostala bez očeva. Iz tih su se humanitarnih veza razvila dugogodišnja prijateljstva između djece i njihovih njemačkih „kumova“.
Osim Dubrovniku i Vukovaru, Olga Stoss pomagala je brojnim hrvatskim gradovima i općinama. Među njima je uz ostalo i Kijevo, koje joj je u znak zahvalnosti dodijelilo titulu počasne građanke.
Uređenje groba i podizanje nadgrobne ploče na groblju u Bad Homburgu, gradu u kojem je provela najveći dio života i u kojem je pronašla svoje posljednje počivalište, trajno je priznanje ženi čije su humanost, predanost i nesebična pomoć povezali Bad Homburg i Dubrovnik te Njemačku i Hrvatsku.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
