Da ljubav prema Hrvatskoj živi onako zanosno, romantičarski i pjesnički i na „kraju svijeta“ u čileanskom Punta Arenasu, da nije samo iseljenički san i čežnja rekao mi je ovih dana glas Bračanima iz sela Praznice Petara Ivelića Goića. Valja reći kako taj grad vežu uz istraživača, moreplovca Magellana, iz njega kreću sve ekspedicije na Antartik. Broji oko 100 tisuća stanovnika, a prema nekim procjenama njih 25 posto ima hrvatske korijene.
Pun ushićenja što razgovara s nekim iz Hrvatske, što s njim može podijeliti svu svoju brigu i skrb za očuvanje i promicanje hrvatskog identiteta čak za više od 20 tisuća svojih sunarodnjaka Hrvata i njihovih potomaka što žive na tu jugu Čilea Petar Ivelić je rekao: – Mi smo ovdje prepušteni sami sebi, a ima nas puno potomaka Hrvata, ali mali broj njih ima srce Hrvata, asimilirani su u čileansko društvo. Tužno je i pretužno da je tisuće čileanskih Hrvata ne zna hrvatski jezik, ne poznaje nacionalnu povijest i baštinu svojih predaka. To bi trebalo promijeniti i omogućiti svima koji to žele, potaknuti ih na učenje hrvatskoga jezika, povijesti, svekolike naše nacionalne baštine i tradicije. Trudim se i činim koliko mogu kako bi svi oni hrvatskih korijena ovdje u Punta Arenasu obnovili svoj hrvatski nacionalni identitet.-
Saznajemo od Petra kako je u daleki Punta Arenas na jug Južne Amerike došao kao šestogodišnji dječak, kao posljednji naš iseljenik pred više od pola stoljeća te tako pripada među dvadeset dvoje Hrvata iz Punta Arenasa koji su rođeni u Hrvatskoj. To mu puno znači. Njegov Brač, Dalmacija, Hrvatska zauvijek su ga odredili. Četiri puta je on posjetio Hrvatsku. Jasno najviše pamti, ponosan je na svoje susrete i razgovore prvim hrvatskim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom, koji se, dodaje, otvoreno zauzimao za povratak iseljenih Hrvata u domovinu njihovih djedova i očeva. Uspomena koju iz Hrvatske ne će zaboraviti je i njegovo sudjelovanje na ličkom bojištu u Domovinskome ratu. Morao je doći, morao je pridonijeti i on stvaranju i obrani neovisne Hrvatske za koju su iseljeni i domovinski ginuli i podnosili žrtve. Prati on dnevno sva zbivanja u Hrvatskoj.
Taj diplomirani ekonomist po struci, danas u mirovini, neumorno radi u Punta Arenasu zastupajući hrvatske interese i nacionalne vrijednosti. O svojim vlastitim sredstvima obnovio je hrvatski Centar “Dalmacija” smješten u tamošnjem zdanju koje su sagradili još u 19. stoljeću prvi doseljenici iz Dalmacije. U centru su smješteni prostori namijenjeni obrazovnim, kulturnim i inim sadržajima te na taj način predstavljaju „Hrvatsku u malom“. Tu se sastaju, okupljaju, slave naše nacionalne i vjerske blagdane. Ne žali ni danas taj Bračanin truda kako bi za centar i održavanje nastave hrvatskoga jezika osigurao potrebitu literaturu, knjižnicu, video i audio građu. Svaki tjedan tamošnji Hrvati mogu poslušati radioemisije “Hrvatski radiosat” i “Hrvatska pjeva” na hrvatskome jeziku koje vode Rudi Mijač i Griselda Mihovilović te na taj način upoznaju svoje sunarodnjake s hrvatskom kulturom i etnografskom baštinom. Jasno, i Hrvati u Punta Arenasu vole nogomet, imaju svoj nogometni klub „Sokol“.
Spomenuo je Petar Ivelić kako rado uvijek razgovara o Hrvatskoj s prijateljem Rubenom Cvjetkovićem Katušićem, koji se rodio, dodaje, kao unuk hrvatskih iseljenika Miče Cvjetkovića Katića s otoka Šipana i Lucije Gašić Lopizić iz Orašca u Porveniru, u glavnom gradu Ognjene zemlje. Sam nikada Cvjetković Katušić nije bio u Hrvatskoj, iako u odmaklim godinama sprema se put Hrvatske. Ipak od rane mladosti u obitelji govorio je hrvatski. Kao zreo čovjek u devedesetima prošloga stoljeća počeo je studirati hrvatski jezik te nakon čak 15 godina rada objavio Hrvatsko-španjolski rječnik u dva sveska što je veliki pothvat. To je njegov doprinos očuvanju hrvatskoga jezika na „kraju svijeta“u Punta Arenasu.
G. D.
