“Smisao života nije u borbi za život, nego u borbi za slobodu … kao temeljni uvjet ljudskosti. A bori se tako što sebe žrtvuje.”
Danas, 25. studenoga 2025., navršava se 25 godina od smrti hrvatskog pjesnika, filozofa, intelektualca i mučenika prof. Vjenceslava Čižeka. Njegov život bio je posvećen slobodi Hrvatske, istini i ljudskoj savjesti, a njegova djela i danas nadahnjuju one koji cijene moralnu hrabrost i intelektualnu slobodu.
Rođen je 1929. u Đenovićima (Herceg Novi, Boka Kotorska), a školovao se u Crnoj Gori. U Podgorici je uređivao list Omladinski pokret, no odbio je izbaciti članke po nalogu CK i morao je napustiti zemlju. Jugoslavenske vlasti osudile su ga na pet godina zatvora, koje je izdržavao u Srijemskoj Mitrovici. Kasnije je studirao filozofiju u Sarajevu, gdje je kao profesor osam puta bio otpušten.
Čižek je kroz cijeli život bio dosljedan antikomunist. Njegovo protivljenje ideologiji bila je pobuna savjesti, iskazana kroz književnost, filozofska promišljanja i političko djelovanje u hrvatskoj emigraciji.
“Bio sam antikomunist kroz cijeli svoj život… Komunistički društveni sustav doživljavao sam kao izravni i posvemašnji napad na ljudsku bit. Stoga je ishodište moje oporbe bila pobuna savjesti.”
Nakon Hrvatskog proljeća 1971. slobodoumlje i spominjanje višestranačja postali su još opasniji. Sputan u domovini, Čižek 12. svibnja 1972. bježi u Njemačku, gdje dobiva politički azil. Veže se uz Hrvatsku republikansku stranku, čiji program odgovara njegovim idejama, i započinje žestok verbalni rat protiv Tita i Jugoslavije. Piše članke, političke oglede i satirične pjesme, među kojima su ciklusi Narodni narod i Jugo-ustav, te izrađuje kolaže koji optužuju Tita kao diktatora i komunizam kao izopačen sustav.
Njegova djelovanja nisu prošla nezapaženo. 11. studenog 1977., putujući iz Njemačke u Italiju, Čižeka su na autocesti kod Coma, prema dogovoru, zgrabili Udbini agenti i tajno ga vratili u Jugoslaviju. Tijekom prebacivanja bio je premlaćen i oslijepljen, a potom zatočen u šumi iznad Risna, gdje su ga posjećivali pripadnici državne “bezbednosti”. Suđeno mu je za “verbalni delikt” – neprijateljsku propagandu u inozemstvu – i dobio maksimalnu kaznu od 15 godina zatvora.
“Nema časnije zgode ni prilike nego kad pred pojedinca stane čitava država sa svojim cjelokupnim nasilničkim aparatom… Temelj moje snage bila je uvjerenost da se borim za istinu. Za tu istinu, a to je sloboda čovjeka i naroda, spreman sam podnijeti svaku žrtvu.”
Prof. Vjenceslav Čižek svojim životom i djelom ostaje simbol hrabrosti, moralne dosljednosti i borbe za slobodu pojedinca i naroda.
Fenix-magazin/SIM/Dragan Čotić
