Nedavno je na televiziji prikazan dokumentarni film o životu merkata, malih životinjica koje žive u pustinji Kalahari. Poznate su po tome što promatraju okoliš uspravljene na zadnje noge.
Piše: Dr. fra Luka Marković
Vrlo zanimljiv film koji je, možda i ne htijući, svratio pozornost na jednu vrlo važnu stvar u ljudskom životu.
Jednoga dana primijetila je glavna ženka da je njezina sestra trudna. Otjerala ju je iz zajednice u strahu da njezina vlastita mladunčad neće imati dovoljno hrane ukoliko i sestra na svijet donese još jednoga člana zajednice.
Nakon određenog vremena primijetila je sestru kako gleda prema njihovom skrovištu sa susjednog brežuljaka. Kad je uočila da ova nije više trudna, jer je očito pobacila zbog gladi i samoće, otrčala je k njoj i ponovno je vratila u zajednicu.
Nažalost priča podsjeća često na ljudski život. Kod nekih ljudi kad dobiju svoje vlastito potomstvo, mijenja se odnos prema braći i sestrama. Ljubav gubi onu važnu širinu i postaje ograničena na vlastito potomstvo. Čovjek se pretvara u onu ženku merkata koja osim svojega potomstva ne vidi više nikoga; nažalost, često, ni braću ni sestre, pa ni roditelje.
Biolozi u takvom ponašanju vide ljudsku želju za ostavljanjem vlastitih gena u budućnosti. To da čovjek želi živjeti i dalje preko potomstva je normalno. Pa ipak želja za ostavljanjem vlastitih gena ne smije nikada biti jača od pravednosti i ljubavi prema svakom ljudskom stvorenju.
Kroz ljudsku povijest, pa i danas učinjeno je puno zla, jer su pojedinci mislili da svoje potomstvo moraju zbrinuti do desetoga koljena, pa ako treba i na račun drugih ljudi, pa čak i onih najbližih.
Upravo zbog toga bi svaki čovjek trebao pogledati spomenuti dokumentarni film. Možda bi kod pojedinih ljudi probudio savjest i svijest, upozoravajući ih da svaka ljubav nije ona prava.
U tom kontekstu bi se moglo reći da je roditeljska ljubav požrtvovnosti nešto najplemenitije, ali, ukoliko se pretvori u egoizam, može postati i nešto najružnije.
Fenix-magazin/SIM/Dr. fra Luka Marković
