U organizaciji Matice hrvatske za ruhrsko područje u subotu (7.svibnja) u Bochumu je održano predstavljanje dvije knjige Marijane Dokoza, roman “Njegova žena” i zbirka poezije “Prijestupnici” koju je napisala u suradnji s pjesnikom J.H.Macadom.
Promocija je održana u Hrvatskoj katoličkoj zajednici Bochum koju vodi vlč. Ivica Damjanović.
Na početku večeri nazočne je pozdravio predsjednik Matice hrvatske za ruhrsko područje Mijo Nujić te Slavica Vuković, konzulica Generalnog konzulata RH u Düsseldorfu.
U prvom dijelu večeri predstavljena je “Njegova žena”, roman koji je pisan prema ispovijesti supruge muškarca koji je u ratu u Bosni i Hercegovini uz još jednog muškarca silovao maloljetnu djevojčicu. Glavni lik romana, odnosno “njegova žena” otkriva istinu, ponajprije svoju istinu od trenutka upoznavanja pa do trenutka kad je doznala za koga se zapravo udala i naposljetku istinu o djevojčici, kasnije djevojci koja je cijeli život čekala da njezini silovatelji budu privedeni pravdi.
Publiku u Bochumu zanimalo je kakav je bio proces u kojem je nastajao jedan tako potresan roman, kakav je osjećaj poznavati i slušati ženu koja je proživjela teške trenutke od kojih je zapravo najteži susret sa žrtvom njezinog supruga. Kakav je danas život “njegove žene”, njezine djece, postoji li oprost, mržnja, tuga….?
– Život ženi koja je obilježena suprugovim grijesima, kao i djeci koja će cijeli život biti “njegova djeca”, djeca čovjeka koji je jednoj djevojčici učinio najgore što joj je mogao učiniti, nikad neće biti jednostavan. Oni danas žive u Njemačkoj, ali čak i u jednoj tolerantnoj Njemačkoj koja ne dopušta da djeca ispaštaju zbog roditeljskih grijeha, naići će na one koji će izreći ili učiniti nešto što će ih posramiti i podsjetiti da su djeca čovjeka koji je uništio život jednoj djevojčici. Njihova će majka uvijek biti opterećena teretom koju je njezin suprug nametnuo njoj i njezinoj djeca koja za ništa nisu kriva, ali su njegova djeca, rekla je Marijana Dokoza.
Nakon zanimljive rasprave o samom zločinu, uvjetima u kojima je nastao, vjerni, oprostu, mržnji i životu glavnih aktera romana općenito, pročitani su ulomci iz romana koje je pročitala Željka Bosnić i Zoran Sikavica.
– U ovoj istinitoj priči, književnica je uspjela ući u dušu glavnog lika i autentično prenijeti osjećaje strepnje, nadanja, tuge i boli. Ova knjiga bi trebala biti glas opomene, glas svjesnosti jer nasilje, pogotovo nasilje u obitelji, čemu je bila izložena i žena koja Marijani priča svoju priču, rekao je predsjednik Matice hrvatske za ruhrsko područje Mijo Nujić
Prijestupnici
U drugom dijelu književne večeri predstavljena je zbirka pjesama ” Prijestupnici” koju je Marijana Dokoza pisala s J.H. Macadom.
Riječ je o zbirci strukturiranoj u obliku stihopisnog dijaloga između muškoga i ženskoga lirskoga subjekta; pjesma pjesnika nadovezuje se na pjesmu pjesnikinje čime se pojačava dojam stihopisa u vidu beskonačnih replika.
Publiku je zanimalo u kolikoj su mjeri autori unijeli sebe i svoje osjećaje u zbirku, zapravo koliko je njih samih u “Prijestupnicima” obzirom da pjesme pričaju priču o ljubavi, težnji, boli, radosti i tužnim trenutcima, putu kojim je krenulo dvoje ljudi a kojemu se ne nazire kraj, putu koji je prepun posrtanja, ali i upornosti u ostvarenju onoga što žele.
– U svakoj pjesmi i priči postoji djelić autora, ali i ljudi koji čine njegov život. Život je neiscrpan resurs kojim možete obogatiti svako književno djelo. Ima li većeg umjetnika od Boga koji stvara život? Život je najzanimljivija priča, najosjećajniji stih, i mišljenja sam kako je život jednog čovjeka najintimnije može dodirnuti život drugog čovjeka. U “Prijestupnicima” će se naći svi koje je dotakla ljubav na bilo koji način. Pa i oni koji svoju pravu ljubav još uvijek traže. Svatko od njih će na svoj način prepoznati sebe u stihovima pjesme i svatko će ih doživjeti onako kako se trenutačno osjeća. Uvjerena sam kako je poezija u svakom čovjeku i on je prepoznaje sukladno svojim osjećajima, karakteru, životu…, rekla je Marijana Dokoza.
Nekoliko pjesama iz “Prijestupnika” pročitali su Slavica Vuković, Zoran Sikavica, Željka Bosnić i Mijo Nujić.
Mijo Nujić je pritom kazao kako autori u pjesmama s puno ljubavnog zanosa i erosa propitkuju stanja duha dok se voli i ljubi.
– Marijana je to učinila strastveno s puno emocija i energije, onako kako žene to i znaju. S druge strane dočekuje Macado, čovjek koji voli ali i racionalno pokušava ljubav svest u okvire životne percepcije. Nakon ovih čitanja pjesama u prostoru se osjeti fluid ljubavi i duboko je dojmio prisutne, rekao je Mijo Nujić.
Fenix-magazin/SČ/Zvonko Bosnić
