Vijest o smrti Ante Grlića Radmana (1933.-2019.), čiji posmrtni ostaci su pokopani 7.siječnja na groblju Mirogoj u Zagrebu, rastužila je gotovo sve Bugojanke i Bugojance, bez ozbzira na nacionalnost i vjeru. Ova tvrdnja temelji se na činjenici, kako je Ante Grlić Radman bio cijenjena i poštovana osoba, riječju, ljudska veličina, kojoj je Bugojno svojedobno sa dužnim poštovanjem i naklonom odalo počast – dodjelom priznanja “Plakete općine Bugojno” za privredni i humanitarni rad, piše Željko Luleđija iz bugojanske Igraonice Framica.
Vijest da je prestalo kucati Bugojansko srce sa pečatom dobrote i humanosti posebice je sa dodatnim emocijama žalosti i tuge odjeknula u ovdašnjoj Igraonici Framice Bugojno, koju Hrvatice i Hrvati poimaju i doživljavaju kao hrvatski dječji vrtić. Iznenadna i teško prihvatljiva vijest za ovdašnje zaposlenike stigla je u trenutku, kada su se dogovarali o tekstu, za izradu Zahvalnice za nedavnu donaciju gospodina Ante za opstanak spomenutog hrvatskog vrtića u Bugojnu. Nažalost, tugu djelatnika i roditelja djece vrtića čini još težom činjenica, kako će ova Zahvalnica na adresu njegovih najbližih uskoro stići posthumno.
ŽIVOTNI PUT SVJEDOČIO DOMOLJUBLJEM I VEZOM SA ZAVIČAJEM
Nije neskromno, ako se naglasi, da je Ante Grlić Radman zaslužio mjesto na posebom tronu – pijedastalu poštovanja i divljenja, te dubokog ljudskog istinskog naklona pri samom spomenu njegovog imena i djela. Svoje obrazovanje i stečene vještine poslovanja potvrdio je osnivanjem uspješnog poduzeća Agroproteinke, zapošljavanjem značajnog broja ljudi omogućivši im egzistenciju, kako njima tako i članovima njihovih najbližih. Kao većinskog vlasnika kroz njegov poslovni vijek, uvijek ga je krasila nota kršćanske dobrote i dobročiniteljstva, koja mu je zasigurno usađena još za života u Rosuljama – Bugojnu.
Iako je od svoga ognjišta bio udaljen 6 desetljeća, kroz društveno odgovorno poslovanje uvijek je bio tu u Rosuljama – Bugojnu. Kao po filmskoj traci nižu se podaci. Kumovao je vitraju na rozeti župne crkve Sv. Ante Padovanskog u Bugojnu, a koju je izradio Vlatko Blažević u povodu 130. obljetnice njene izgradnje. Petnaest godina pružao je potporu radu Igraonice Framice Bugojno pri župnom uredu crkve Sv.Ante Padovanskog u Bugojnu, a donirao je i novac za kupovinu svih instrumenata za limenu glazbu. Pružao je novčanu potporu HKD Napredak – Podružnica Bugojno, MZ Kandija, HKD Kandija, Zajednici žena “Kraljica Katarina Kosača”, župi Presvetog srca Isusova u Glavicama, Matici Hrvatskoj – ogranak Bugojno.
Postoji javno objavljen podatak, da je od 2005. do 2015.godine, zahvaljujući društveno odgovornom poslovanju Antine trvtke u njegov zavičaj stigla novčana potpora u iznosu oko 150.000 eura. Do današnjeg dana laički rečeno, pristigla je zasigurno još najmanje jedna desttisućinka eura. Što još reči o Antinom svjedočenju njegovog domoljublja i veze sa zavičajem. Ah….da bio je istinska poveznica i temelj gradnje hrvatskog zajedništva uvijek kada je bilo teško i potrebito. Ante je bio tu uz svoje Hrvatice i Hrvate, bez obzira što ih je razdvajala vremenska distanca od 6 desetljeća, a to je vrijednost i veličina, koja je urođena samo posebnima.
Veliko bugojansko srce sa pečatom dobrote i humanosti što zove se Ante Grlić Radman, prestalo je kucati na ovozemnom svijetu. Ono sada sa dužnim poštovanjem prema njemu kuca u našim mislima i sjećanjima na njega. Može se naslutiti, kako ta isitina boli do same srži uma i srca, do kosti, posebice njegovih najmilijih – uže obitelji. Zarad Antine dobre duše i srca, što su nam darivali lakši i ljepši živote istinski želimo, da se ta intenzivna i teško održiva bol, što prije počne pretakati u jedno lijepo i srcu drago sjećanje, kako je lakše i lijepo bilo živjeti za njegova života.
Danas pišući ovaj tekst, autor je imao privilegiju doživjeti trenutak rastakanja te boli u lijepo sjećanje. Danas su se hrvatska djeca u Bugojnu bezbrižno, radosno i ushićeno igrala u Igraonici sa tek kupljenom kućicom i novima igračkama i na novom itisonu, koji su nedavno kupljeni Antinim doniranim novcem. U takvom ozračju bezbrižne dječje radosti, kao dokaza kvalitete života počele su odjekivati uspomene na veliko Bugojansko srce sa pečatom dobrote i humanosti, koje je prestalo kucati. Na trenutak, bar tako je izgledalo i bilo doživljeno, kao da se zamišljena Komemoracija o našem dragom Anti Grliću Radmanu počela pretakati u javnu zahvalnost i trajno sječanje na njegova djela za njegova života. Bol zbog toga postaje snošljivija.
Fenix-magazin/Napisao: Željko Luleđija
