Budućnost je vrijeme koje tek dolazi, ono što ćete raditi sutra, za tjedan ili nekoliko godina. Neki ljudi kažu da se sreća u budućnosti traži i bira sam. Možda je to istina. Budućnost zvuči kao praznina, neizvjesnost, tišina. Bez obzira na sve što nam se događa u životu, svi razmišljamo o njoj, ponekad sretni, ponekad uplašeni, s pitanjem što nam ona donosi?
Shodno tome, sa sigurnošću možemo reći da je malo riječi koje su toliko privlačne ljudskom srcu kao riječ budućnost. Ljudi se bore i pate, žive i umiru za bolju budućnost. Nažalost, mnogi od njih u toj neprekidnoj borbi nikada ne vide konkretan pomak ka ostvarenju svog cilja, bolje budućnosti. Zato lakovjerno prihvaćaju prijevare u nadi beznađa.
Što je obmana?
Prijevara je čin normalnog ponašanja koji se izvodi namjerno kako bi se drugi doveo u zabludu za vlastitu korist. Riječ je o izrazu kojim se označava obmana, odnosno obmana pojedinca ili većeg broja ljudi svjesnim davanjem lažnih podataka. U biti, prijevara je slična laži, ali je suptilnija i teže ju je prepoznati. Također, obmana ima specifičnu kvalitetu, može proizaći iz bijelih laži koje neprestano govorimo sebi i drugima te možemo vjerovati u svoje obmane i s uvjerenjem ih plasirati kao istinite.
Bijele laži su one laži koje koristimo kada ne želimo nekoga povrijediti, bilo da uljepšavamo istinu ili je skrivamo. Iako se bijele laži na prvi pogled čine bezopasne, lako mogu eskalirati. Kad vidimo da je tako lako lagati o malim stvarima, zaključujemo da je lako lagati i o većim stvarima. I veći. I veći. S vremenom, neprimjetno i sve u najboljoj namjeri, ostavimo istinu daleko iza sebe. Koga briga za to, to je prošlost. Ne razmišljajući o obmanama iz prošlosti, zauzimamo stav da vjerujemo u sve i svašta, jer obmane, laži, niti odbačene niti razjašnjene, postaju dio nas i stoga se ponavljaju u našoj budućnosti.
Ne tako davno, ali već zaboravljena prošlost
Dana 30. siječnja 2020. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) proglasila je pandemiju koronavirusa javnozdravstvenom prijetnjom od međunarodnog značaja, a 11. ožujka 2020. počela ju je klasificirati kao pandemiju.
“Procijenili smo da se koronavirus može klasificirati kao pandemija”, objavio je u Ženevi šef WHO-a Tedros Adhanom Ghebreyesus.
Tako je započela najveća prijevara čovječanstva u njegovoj povijesti punoj prijevara. U ovoj obmani punoj laži najveći udio i najveću korist imali su farmaceutski divovi koji su svojevoljno podmitili vlade, znanstvenike, zdravstvene radnike, sve vrste medija, kako bi se cijela ljudska populacija cijepila neprovjerenim cjepivima koja su donosila i još uvijek donose. to, milijarde svježeg novca farmaceutskim divovima.
Svi ti farmaceutski plaćenici imali su zajednički cilj, posijati neviđeni strah, kako bi se provelo obavezno cijepljenje; a sve se temeljilo na prijevari.
Prijevara koja je dovela do kolapsa mnogih ekonomija, obitelji i naroda. Prijevara koja je narušila slobodu zdravlja, slobodu izbora, slobodu kretanja i slobodu mišljenja. Kako je nastala, ta “užasna” pandemija je nestala. Pretvorila se u zaborav oslobođena straha.
Kako je to moguće?
Kako je moguće da u svijetu gdje je neobrazovanost gotovo iskorijenjena, da u takvom svijetu nedostaje pameti, da se ne vidi bit stvari. Što fali ljudima koji su završili škole, studije, pa ne mogu biti glupi. Zašto ne žele izaći iz nametnutih okvira kad su već shvatili da stvari idu naopako, za sebe.
Zašto? Zašto je tako teško izraziti mišljenje ili čak imati mišljenje koje nešto dovodi u pitanje? Danas se, vezano za pandemiju korone, pojavilo mnogo dokumenata koji potvrđuju strahove mnogih.
“Pfizer je sudjelovao u lažnim, obmanjujućim i prijevarnim radnjama i praksama iznošenjem neutemeljenih tvrdnji u vezi s cjepivom protiv Covid-19 tvrtke, kršeći zakon.”
“Utvrđeno je da se pandemija pogoršala nakon što se većina cijepila protiv bolesti, a na nekim je mjestima veći postotak cijepljenih umrlo od Covid-19 nego necijepljenih.”
“Sve je više zabilježenih nuspojava i smrti uzrokovanih cjepivima protiv koronavirusa. Štetne učinke cjepiva vidimo posvuda i o njima se mora razgovarati, pogotovo jer se rak i druge bolesti brzo šire među cijepljenim ljudima.” Unatoč ovim službenim izjavama, malo je onih koji žele pozvati odgovorne na odgovornost.
Što ih u tome sprječava?
Sad kad je sve gotovo, barem privremeno, zašto je tako teško priznati da je sve bila greška. Velika prijevara. Velika većina učinila je sve što im je rečeno; ne razmišljajući o zdravstvenim posljedicama. Danas su bili svjedoci da su neki od njihovih najbližih, neki njihovi poznanici i prijatelji naglo oboljeli i iznenada umrli. Kako sada priznati da je možda bila greška što su se cijepili? A ako to priznaju, kako mogu živjeti s tim?
Mnogi kažu da je većina ljudi ostala zdrava; ne želimo oduzeti ovu nadu da će sve biti u redu. Zatim, većina ljudi rijetko razmišlja o nečemu što nadilazi njihov svjetonazor.
Imaju obitelj, idu na posao, odgajaju djecu, rade kućanske poslove, možda vikendom odu u restoran i možda imaju jedan godišnji odmor godišnje. Osjećaju se ugodno i ne žele da se njihov svijet u kojem su ponovno našli mir raspadne. Drugim riječima, zarobljeni su u svojoj svakodnevnoj rutini, do druge laži do druge obmane.
Tada se mijenjanje mišljenja smatra slabošću, pa zbog toga nemaju volje javno priznati svoje prijašnje mišljenje i priznati da je njihovo tadašnje mišljenje bilo oblikovano tadašnjom klimom mišljenja. Ljudi s drugačijim mišljenjem imaju strah od društvene izolacije. Bolje je pričekati i vidjeti kako će se razvijati mišljenja u društvu.
Naravno, svi smo svjesni da svako živo biće želi preživjeti, au toj borbi za opstanak ljudi se prilagođavaju situaciji. Prilagodba okruženju oduvijek je bila najbolja strategija preživljavanja, a današnje okruženje uvijek uključuje vođu ili vođe koje većina slijedi. A ti lideri, svjesni toga, uvijek igraju istu igru s novim starim igračima; koji uvijek iznova, iznova prihvaćaju iste laži, podvrgavaju se istim obmanama, već proživljenoj prošlosti u svojoj strategiji preživljavanja.
Vođe
Vođe opstaju i žive od stalnih sukoba, to njihovu politiku čini uvijek aktualnom, te ih održava na vlasti ili im omogućuje da dođu na vlast.
Građanima nemaju što ponuditi osim napetosti, sukoba, podjela i mržnje. Nemaju što obećati, zato prijete i plaše. Pandemija, rat, inflacija, gubitak radnih mjesta itd.
Lakše je graditi politiku i mobilizirati birače držeći ih u strahu i postavljajući se kao njihov zaštitnik od
mrskog neprijatelja, ali ponuditi bolju budućnost, viziju i suradnju sa sličnima i najbližima.
Uvijek je lakše imati potencijalni sukob koji može eskalirati u svakom trenutku i ako treba, nego graditi mir, suradnju i budućnost na zdravim temeljima.
Ovo drugo zahtijeva predan rad i ozbiljnost, za prvu varijantu dovoljne su teške riječi, zapaljivi govori i jeftini izmišljeni sukobi.
Zašto ga mijenjati kad se ljudska svijest ne mijenja? Pa, Bože moj, tako su sretni kad ih netko vodi, štiti i brani. Na kraju imaju dovoljno za život. Što im više treba osim malo straha, tek toliko da biraju, biraju i ispune svoju građansku dužnost. Ako se čuje nekoliko glasova istine, brzo se proglase nepoželjnima. Onaj koji se ne uklapa u okolinu kojoj se predaje vođa ili vođe s fiksnim putem prošlih, sadašnjih i budućih vremena. Tužno!
Zašto i zbog čega?
Jednog dana, miš je kroz pukotinu u zidu promatrao farmera i njegovu ženu kako otvaraju paket. Kakvu vrstu hrane može sadržavati? Pitao se. Ali kad je otkrio da je to mišolovka, bio je užasnut. Trčeći kroz dvorište farme upozoravao je ostale vičući: “U kući je mišolovka! U kući je mišolovka!” Kokoš je, “kokodakajući” i “kokodakajući”, podigla glavu i rekla: “Gospodine mišu, to je za vas ozbiljan problem, ali za mene nema nikakvih posljedica. Ne mogu se zbog toga uzrujavati.” Miš se okrenuo prema janjetu i viknuo:
“Mišolovka je u kući! Mišolovka je u kući!” Janje je suosjećalo s mišem, ali je reklo: “Jako mi je žao, gospodine mišu, ali ne mogu učiniti ništa osim moliti se. Budite sigurni da ste u mojim molitvama.” Miš tada krene prema kravi: “Mišolovka je u kući! Mišolovka je u kući!” Krava reče: “O, gospodine mišu, žao mi vas je, ali moj nos neće izgubiti kožu.”
Tako se miš vratio pognute glave natrag u kuću kako bi se sam suočio s farmerovom mišolovkom. Te noći u kući se začuo čudan zvuk – poput zvuka kad mišolovka uhvati svoj plijen. Farmerova žena požurila je vidjeti što je ulovljeno. U mraku nije vidjela da se mišolovka uhvatila za rep zmije otrovnice. Zmija ju je ujela. Farmer ju je brzo odveo u bolnicu i vratila se kući s temperaturom.
U to vrijeme groznica se liječila svježom kokošjom juhom, pa je seljak zaklao kokoš. Ali bolest njegove supruge se nastavila i prijatelji i susjedi su joj dolazili u posjet. Kako bi ih prehranio, seljak je zaklao i janje. Farmerova žena se, nažalost, nije oporavila, umrla je. Nažalost, došlo je toliko ljudi da je seljak morao zaklati kravu kako bi osigurao dovoljno mesa za sve. Miš je sve to s velikom tugom promatrao kroz svoju pukotinu u zidu.
Pitamo li se u kakav svijet ulazimo i kakve se to promjene događaju oko nas kojih nismo ni svjesni? Jedno je sigurno, svijet se mijenja htjeli mi to ili ne! Ne možemo zabijati glavu u pijesak i oduprijeti se niti zanemariti sve ove promjene koje se događaju. Međutim, opterećeni svakodnevicom, ljudi često ne razmišljaju svojom glavom, jednostavno prihvaćaju ono što voditelji odluče sa stavom “tko sam ja
Dovodim u pitanje ovakvu odluku” većina će je slijediti, zašto ne bih i ja.
Vole biti manji nego što jesu. A kad shvate da su u tome jedini gubitnici, izgube želju za pobunom. Čime su to zaslužili, pitaju se? Pridržavali su se svih mjera, bili uvijek lojalni, poslušni građani, podvrgnuti svakoj odluci vlasti i sada im to rezultira odmazdom: emotivnom, financijskom i zdravstvenom? Pa kako je to moguće, pitaju se danas i pitat će se i ubuduće? Možda će jednog dana shvatiti poruke usamljenih pojedinaca koje upućuju na obmane iz budućnosti. Možda.
Fenix-magazin/SČ/Tonćo Ladan
