-Nekad nije bilo sela u kojem nije bilo magaraca. Ljudi su ih kroz desetljeća zaboravili, digli ruke od njih, ali, sad im se naši političari ponovno vraćaju, kaže Paško Perić Pajica (74) iz Knina.
Paško kaže, političari su shvatili da je u magarcima, bez kojih je stoljećima bio nezamisliv život u selima i na otocima, budućnost pa traže i dobivaju novac od Europske unije iz raznih fondova i ulažu u životinju koje su se mnogi davno odrekli.
Magarac je životinja koja malo troši, a puno daje. Kroz stoljeća je služio za prijevoz tereta i ljudi. Na otocima su ga koristili i u građevinske svrhe jer je svojim kopitima stvarao staze i puteljke koji su povezivali naselja i polja, te uvale i lučice. To je životinja koja nije zahtjevna, treba malo hrane i vode, izdržljiva je i dobro podnosi suhu, mediteransku klimu, pa je zahvalan za održavanje.
Paško je to odavno znao, ali naši političari tek nedavno shvatili pa se, kaže, dali u „biznis“ i traže potporu Europske unije.
Paško je davne 1963. godine, kako kaže, po prvi put zajašio magarca u Oklaju i te iste godine osvojio prvo mjesto u utrci magaraca. Zaredale su se desetljeća, Paško je nizao pobjedu za pobjedom, nanizao ih više od 150 i danas mu ne daju da se natječe.
– To ti je zato što moji magarci uvik pobjede, smije se zadovoljno Paško.
Njegovi prijatelji i poznanici ne mogu niti zamisliti feštu bez Paška u cijeloj Zagori, a i šire. On, kaže, sretan je čovjek, voli se nasmijati u dobrom društvu, a volio je nekad i Njemice.
-Kad šarmiraš Njemicu nema bolje plesačice od nje. Najbolje je kad ona sjedi s mužem za stolom, a ti je digneš od stola i na plesnom podiju zaplešeš, e to su bila vrimena, prisjetio se Paško nekoliko godina provedenih u Njemačkoj gdje je 1974.godine trebao potpisati ugovor za nogometni klub Fortuna Düsseldorf. Ali, Njemice ga koštale.
– Vratio sam se te godine kući, a mater i ćaća čuli da volim zaplesati, neki im rekli da sam stalno po diskotekama, pa mi zabranili Njemačku i Njemice. Ma sve me u životu natentalo, smije se Paško.
Nije postao nogometna zvijezda, ali jest uspješan čovjek kojeg svi u Dalmaciji poznaju, traže njegove proizvode i vole biti u njegovom društvu.
Paško je 1998.godine otvorio svoju farmu magaraca smještenu između rijeka Krke i Marčinkovac u Kninu, i svima im dao imena od kojih su neka Kolinda, Rajka, Gino, Bieber, Mirko, Rocky…., nema kojeg imena nema. O njima se brine sa suprugom, kćeri i zetom, a njegove magarce i magareće mlijeko traže i poznati Hrvati. Traže i fotografiju s njim i njegovim magarcima, a jednom mu je i Miroslav Škoro dao 100 kuna kako bi se s njim fotografirao.
– Je, je, Škoro je bio velikodušan. Htio se smenom i mojim magarcima slikati pa je za to i platio, smije se Paško.
No, mnoge žene ne žele sliku s magarcem kao rijetkom i zanimljivom životinjom. Zanimljiviji im je Paško pa se s njime i slikaju.
-Što da kažem, baraba ostaje baraba, samozatajno se nasmijao Paško.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
