Čitam kako će Papa Franjo biti prvi poglavar Katoličke Crkve koji će posjetiti Bahrein, pri čemu se on nada da će tim putovanjem učvrstiti veze s islamom, dok se drugi nadaju da će progovoriti o kršenju ljudskih prava u toj islamskoj zemlji.
Dobro je da Papa putuje, pa i u islamske zemlje premda bi mi osobno bilo drže da je otišao posjetiti neku kršćansku zemlju kojoj bi, poput Ukrajine, njegov posjet značio nadu i podršku napaćenom ukrajinskom narodu koji je bez vode, struje i nedostatka hrane, jednako kao što je na početku rata više od tri mjeseca bio i hrvatski Dubrovnik.
Ovako nas naš katolički poglavar sve više iznenađuje. Tako nas je Papa Franjo nedavno iznenadio imenovanjem 13 novih članova „Papinske akademije za život“ u Vatikanu, među kojima je imenovana i kontroverzna talijansko-američka ekonomistica Mariane Mazzucato sa Sveučilišnog koledža u Londonu.
Postati članom, i to onim redovnim, bilo koje akademije trebalo bi biti časno i znakovito. Znakovito i za člana i za akademiju, jer eto akademija dobiva još jednog suradnika istih želja i sklonosti i velikih mogućnosti. Ako bi to preslikali na hrvatske prilike, ne vjerujem da bi u Glavni Stan HSP-a ili HČSP-a mogao za član biti primljen bilo koji član stranke Možemo! ili SDP-a. To je razumljivo. Tako bi to trebalo biti svugdje, a u Vatikanu i pogotovo.
Ali, vidi vraga. Baš u Vatikanu se događaju nenormalnosti koje ljute i uvelike zabrinjavaju veliku većinu katolika. Kako i ne bi kada je naš „dragi“ Sv. Otac, papa Franjo, u vatikansku Akademiju imenovao članicu Svjetskog ekonomskog foruma i Soroševu ekonomisticu Marianu Mazzucato za redovnu članicu „Papinske akademije za život“. Tu “Papinsku akademiju za život” utemeljio je papa Ivan Pavao II. 1994. godine kako bi ta Akademija davala Papi i Rimskoj kuriji “znanstvenu orijentaciju za bioetičke i medicinsko-etičke rasprave”.
Ni to sve ne bi bilo čudno da gospođa Mazzucato nije deklarirana ateistkinja i pobornica pobačaja. Dovesti jednu takvu osobu u akademiju koju vodi sam Sveti Otac je sumnjivo i zabrinjavajuće. Sumnjivo, jer je teško vjerovati kako Sveti Otac nije bio obaviješten za te njezine “sklonosti”. No, zabrinjavajuće je da, ukoliko je to sve znao, Papa Franjo ju je opet imenovao za članicu Akademije. Logično je tada zapitati se: kamo zapravo mi katolici idemo i kamo nas to naš poglavar Katoličke Crkve vodi?.
Iza tog, vrlo vjerojatno, Papina „promišljenog“ poteza kojeg možda mi mali katolici i ne razumijemo, mogla bi se kriti i nezgodna poruka: komu se to polako predaje vodstvo Katoličke Crkve i kojim se to svjetskim “strukturama” pogoduje?.
Znadući da je gospođa Mazzucati ateistkinja (što nije grijeh jer i tamo ima čestitih ljudi kojima nije dana milost vjere), njezino imenovanje u Papinsku akademiju za život nikako nije prihvatljivo. A nije ni razumljivo jer ona očito nije na Kristovom putu. A ako nije na Kristovu putu, onda ne bi trebala imati mjesta ni među Kristovim učenicima u vatikanskoj Akademiji.
Fenix-magazin/SIM/ Dr. Jure Burić
