U Münchenu je prije nekoliko dana održan hvale vrijedan simpozij „Pravo Sjećanje Odgovornost – Jugoslavenski državni teror i politička ubojstva“. Ohrabrujuće je da je to tek početak i da će se u nastavcima toga simpozija tematizirati i druga ubojstva nekadašnjih hrvatskih političkih emigranata.
Piše: Ivan Lozo, nekadašnji gl. tajnik UHE
Ako sam dobro obaviješten na tu temu, biti će uskoro organiziran znastveni skup i u Hrvatskoj. Ipak malo začuđuje da je u fokusu (osim Đure Zagajskog) bilo ubojsto Stjepana Đurekovića, ali ako je to tek početak ovakvih simpozija obećavajuće je da će se u široj javnosti tematizirati jedna od bitnih segmenata nedavne hrvatske povijesti.
Žrtva jugoslavenskog državnog terora
Stjepan Đureković je bez ikakve dvojbe postao žrtva jugoslavenskog državnog terora, ali ipak nije ubijen zato što je bio politički emigrant već zato što je bio jedan od vodećih ljudi INE koji su isisavali milijune dolara iz INE. Ali i zato što je od 1975. do 1983. kao suradnik zapadnonjemačke obavještajne službe BND-a Nijemcima godinama odavao jugoslavenske vojne tajne.
Tu je okolnost BND priznao u službenom dopisu Višem zemaljskom sudu u Münchenu, a bivši agent BND-a Rudolf Wollwerth je uz to na sudu potvrdio da je služba „dobro plaćala Đurekovića”. Stoga ni najmanje ne začuđuje da je sudac dr. Dauster svojedobno istaknuo: „Motiv za uklanjanje Đurekovića bile su njegove neprijateljske aktivnosti [rad za stranu obavještajnu službu] i umiješanost u prijevaru u [hrvatskoj energetskoj tvrtki] INA-i”.
Ako je vjerovati izjavama svjedoka pred münchenskim sudom, odluka o likvidaciji Đurekovića donesena je dok je on još bio na vodećoj poziciji u INI i živio u tadašnjoj Jugoslaviji, a ne tek nakon što je napustio zemlju i postao “politički emigrant”. Da bi se izbjeglo Đurekovićevo suđenje u Jugoslavije radi počinjenog gospodarskog kriminala i zaštitilo druge u to upletene jugoslavenske moćnike. UDB-a je navodno navela Đurekovića na napuštanje zemlje s ciljem da potom inscenira ubojstvo tako da se njegovo ubojstvo prikaže kao sukob među hrvatskim emigrantima.
MÜNCHEN: Međunarodni simpozij o jugoslavenskom državnom teroru i političkim ubojstvima
Ubojstva istinskih hrvatskih emigranta ubijenih u Njemačkoj nisu procesuirani
U svakom slučaju riječ je o ubojstvu osobe koja se teretila da je počinila gospodarski kriminal i koja je radila za jednu stranu obavještajnu službu (njemačku), a ne ubojstvo jednoga Hrvata koji se kao hrvatski politički emigrant borio protiv Jugoslavije. U svakom slučaju je Stjepan Đureković žrtva represivnog jugoslavenskog režima i budući da je njegov slučaj dokumentiran, razumljivo je da je i istaknut na prvom simpoziju. Budući da je Njemačka sa Đurekovićem izgubila “svoga čovjeka”, ovo ubojstvo je dobilo sudski epilog, dok ubojstva istinskih hrvatskih emigranta ubijenih u Njemačkoj do danas nisu procesuirana.
MÜNCHEN IM ZEICHEN DER AUFARBEITUNG: Internationales Symposium zum jugoslawischen Staatsterror
Nadam se da će u nastavku ovoga simpozija i sličnih tribina u domovini biti tematizirana i ubojstva hrvatskih političkih emigranata poput Mile Rukavine, Nikole Miličevića i drugih. Samo tako će se dobiti pravednija slika. Tada će se vidjeti da se pogibije u prometnim nesrećama i obračunima kriminalnog podzemlja lažno predstavljaju kao “politički atentati” tako da će se niz “žrtava UDB-e” trebati ukloniti sa liste ubijenih hrvatskih emigranata, a do danas nepoznate nadopuniti.
Također će se vidjeti da tobože nekadašnji ugledni “politički emigranti” kojega je predsjednik Tuđman odlikovao, danas mirno živi u Zagrebu premda ga prati glas da je bio involviran u trostruko ubojstvo hrvatskih emigranata u Müchenu 1968. (Mile Rukavina i suradnici). Isto vrijedi i za one šminkere koji nisu bili spremni njemačkim istražnim organima dati svoj DNA vezano za ubojstvo Joze Miloša i Nikole Miličevića, prvog predsjednika hrvatske državotvorne emigrantske organizacije Ujedinjeni Hrvati Europe (UHE)
Fenix-magazin/SIM/Ivan Lozo, nekadašnji gl. tajnik UHE
