Novi zakon o zaštiti osoba koje se angažiraju u javnom sudjelovanju od neosnovanih ili zlonamjernih sudskih postupaka, tzv. Anti-SLAPP zakon, stupio je na snagu u četvrtak na području Europske unije, a države članice — uz iznimku Danske — imale su rok do danas za prenošenje pravila u nacionalne pravne sustave.
Kratica SLAPP dolazi od engleskog Strategic Lawsuit Against Public Participation – strateška tužba protiv sudjelovanja javnosti. Radi se o tužbama koje moćni akteri (korporacije, politički dužnosnici, lobističke grupe, bogati privatnici) podižu ne zato što imaju osnovan pravni zahtjev, nego kako bi drugoj strani nametnuli financijski i psihološki teret koji će je natjerati na šutnju ili odustajanje. Cilj nije presuda – cilj je proces sam po sebi.
Prema podacima Koalicije protiv SLAPP-ova u Europi (CASE), samo u 2023. godini podneseno je 166 novih SLAPP predmeta, čime je ukupni broj takvih slučajeva od 2010. dostigao 1.049 u 41 europskoj zemlji. Najčešće teme bile su korupcija, koja je bila predmet 36 posto prijava, te okolišna problematika s 16 posto. Gotovo polovicu tužbi pokrenule su tvrtke i poduzetnici, a više od trećine političari.
U Italiji, novinarka Federica Angeli, poznata po istraživanjima organiziranog kriminala, bila je prisiljena braniti se od više od 120 tužbi. U Francuskoj su 2018. dvije kompanije povezane s grupom Bollore tužile tri novinarska portala — Mediapart, L’Obs i Le Point, te dvije nevladine organizacije zbog objavljivanja optužbi seljaka iz Kameruna o otimanju zemljišta. To je bila jedna od više od 20 tužbi koje su kompanije tog konglomerata podnijele u sličnim predmetima. Zajednički nazivnik svih tih slučajeva nije pravna osnovanost. To je asimetrija moći – tužitelj ima resurse, a tuženik ih nema.
Direktiva (EU) 2024/1069), uvodi nekoliko ključnih instrumenata. Tuženik može zatražiti odbacivanje predmeta već u ranoj fazi postupka, a tad na tužitelju leži teret dokaza da postoje osnove za nastavak. To je obrat u odnosu na dosadašnju praksu: do sada je tuženik morao dokazivati svoju nevinost, i to skupo i dugo. Ako sud utvrdi da je tužba neosnovana, tužitelju može naložiti plaćanje svih troškova tuženika — pravnog zastupanja, sudskih pristojbi i štete. Sud može izreći i dodatne sankcije.
Jednako je važna odredba o “forum šopingu”: presude trećih zemalja donesene u postupcima koji su ocijenjeni neosnovanima ili zlonamjernima neće biti priznate u EU. To znači da bogati pojedinci koji bi htjeli tužiti europskog novinara pred sudom u jurisdikciji s blagonaklonim pravilima — i tamošnjom presudom potom tražiti imovinu tuženika u Europi — više neće imati taj alat.
Do sada nije postojao zajednički europski standard zaštite od ovakvih tužbi. Direktiva je prvi korak prema tome. Za EU kao cjelinu, njeno usvajanje znači da sloboda medija i sloboda izražavanja više nisu samo proklamirane vrijednosti Ugovora — one dobivaju konkretan procesni instrument. Važna simbolična dimenzija jest i odredba o objavljivanju presuda u SLAPP predmetima. Države su dužne objaviti pravomoćne presude u dostupnom elektroničkom obliku i prikupljati sustavne podatke. Transparentnost je, smatraju zagovornici, preduvjet za razumijevanje razmjera problema — jer mnogi SLAPP predmeti nikad ne dođu do suda: sama prijetnja tužbom ponekad je dovoljna da novinar povuče tekst ili aktivist odustane od kampanje.
Eurozastupnik Tiemo Wölken, koji je vodio parlamentarnu proceduru kao izvjestitelj Europskog parlamenta, bio je jasan u ocjeni problema koji zakon adresira: “SLAPP tužbe su prijetnja vladavini prava i ozbiljno ugrožavaju temeljna prava na slobodu izražavanja, informiranja i udruživanja. One su oblik pravnog uznemiravanja i zlouporabe pravosudnog sustava, kojoj sve češće pribjegavaju moćni pojedinci i organizacije kako bi izbjegli javni nadzor. Ovom direktivom zaustavit ćemo korištenje sudova za zastrašivanje novinara i aktivista i nametanje samocenzure.”
Ograničenja Direktive
Učinak direktive neće biti isti svuda. Analitičari ukazuju kako je tempo prenošenja direktive u nacionalne pravne sustave izrazito neujednačen; dok je nekoliko zemalja već usvojilo konačne mjere, u nekima je zakonodavni tekst još u pripremi, a u nekima nije javno dostupno ni početno rješenje. No Direktiva postavlja jasan minimum — države smiju uvesti jaču zaštitu, ali ne mogu uvesti slabiju.
Direktiva ima jasna ograničenja – najveće je to što se odnosi samo na prekogranične slučajeve a mnoge SLAPP tužbe su domaće – bogati poduzetnik tuži lokalnog novinara pred domaćim sudom. Takvi predmeti ostaju izvan dosega direktive, osim ako su nadležne države same uvele širu zaštitu u svom nacionalnom pravu.
Hrvatskoj Zakonom o zaštiti osoba uključenih u javno djelovanje, koji je u prvom čitanju dobio podršku saborskih zastupnika u hrvatsko se zakonodavstvo prenosi EU Direktiva koja donosi zaštitu od SLAPP tužbi.
Ovim zakonom predviđeno je šire područje primjene u odnosu na Direktivu te će se primjenjivati i na nacionalne i na prekogranične građanske i trgovačke predmete
Dok su u Europskom parlamentu tekle završne procedure glasanja o Direktivi, hrvatska eurozastupnica Sunčana Glavak (EPP/HDZ) izjavila je da se Hrvatska “sustavno i sveobuhvatno bavi pitanjem SLAPP tužbi.” Kao argumente navela je osnivanje stručne radne skupine pri Ministarstvu kulture i medija 2021. te Nacionalni plan razvoja kulture i medija za razdoblje 2023.–2027., u čijem je Akcijskom planu uspostava mehanizma za rano prepoznavanje i odbacivanje SLAPP tužbi navedena kao jedna od ključnih mjera. Glavak, članica Posebnog odbora EP-a za vanjsko upletanje u demokratske procese (ING2), pozdravila je donošenje Direktive, naglasivši da novinarska profesija ima ključnu ulogu u suzbijanju dezinformacija — posebice u okolnostima u kojima novinari nerijetko smrtno stradavaju obavljajući svoj posao.
Koalicija CASE, koja godinama pritišće institucije EU-a na akciju, pozdravila je direktivu kao “obećavajući minimalni standard” — ali je odmah naglasila da sve ovisi o prenošenju. U izjavi objavljenoj neposredno po izglasavanju Direktive, CASE je upozorila da “sve tek predstoji na razini država članica” i pozvala vlade da usvoje zakon koji uključuje širi opseg od zahtijevanog minimuma, robustan mehanizam ranog odbacivanja i konkretne novčane sankcije za tužitelje.
Europski anti-SLAPP monitor, tijelo koje prati napredak prenošenja direktive, razvilo je sustav praćenja koji omogućuje javnosti uvid u stanje u svakoj pojedinoj državi. Rok za prenošenje je bio 7. svibnja 2026. a Komisija ima ovlasti pokrenuti postupak zbog povrede prava EU-a protiv svih koji propuste rok.
Europska Unija je dugo tražila rješenje, zbog strukture same Unije. Naime pravo EU-a tradicionalno nije reguliralo parnični postupak; svaka zemlja imala je vlastita pravila o kleveti, o naknadi troškova, o preranom odbacivanju tužbi a rezultat je bio sustav koji je tužiteljima s resursima nudio ono što stručnjaci nazivaju “forum šoping” – mogućnost da odaberu jurisdikciju u kojoj su šanse za uspjeh najveće ili u kojoj je teret na tuženiku najteži. Unutar EU-a, problem je bio što je harmonizacija dolazila sporo, a pritisak je bio sve veći. Ubojstvo novinarke Daphne Caruana Galizia 2017. postalo je katalizator koji je EU primorao na akciju.
Nasljeđe koje nadilazi zakon
Daphne Caruana Galizia bila je jedna od najcjenjenijih istraživačkih novinarki Malte. U trenutku kada je u listopadu 2017. ubijena u eksploziji automobila ispred vlastite kuće, Daphne Caruana Galizia imala je na leđima više od četrdeset parnica za klevetu. Neke od tih tužbi nastavile su se i poslije njene smrti – protiv njene obitelji. Njeno ubojstvo, koje je izazvalo val protesta diljem Europe, postalo je simbol za ono što se često označava pojmom SLAPP: strateška tužba kojoj nije cilj dobiti na sudu, nego slomiti novinara, aktivista ili akademika troškovima, iscrpljenošću i strahom.
Sedam godina kasnije, Europska unija donijela je zakon koji to želi promijeniti. Europski parlament 2021. uspostavio je Nagradu Daphne Caruana Galizia za novinarstvo, kojom prepoznaje i podržava izvanredno novinarstvo koje promiče temeljne vrijednosti EU-a — ljudsko dostojanstvo, slobodu, demokraciju, jednakost, vladavinu prava i ljudska prava.
Dosadašnji dobitnici govore sami za sebe: konzorcij Forbidden Stories nagrađen je 2021. za razotkrivanje programa Pegasus, kojim su bili špijunirani novinari, borci za ljudska prava i oporbeni političari; 2022. nagradu je odnio dokumentarni film o ruskom utjecaju u Srednjoafričkoj Republici Clémenta Di Rome i Carola Valadea; 2023. nagrađeno je zajedničko istraživanje o potonuću broda Adriana s migrantima kod Pilosa; 2024. projekt Lost in Europe za istraživanje nestanka više od 18.000 maloljetnih migranata bez pratnje; a 2025. platforma Follow the Money za razotkrivanje tajnih financijskih mreža kojima je Rusija izbjegavala naftne sankcije. Svako od tih istraživanja moglo je biti predmet SLAPP tužbe.
Martina Urso iz Zaklade Daphne Caruana Galizia posebno je naglasila i dimenziju nasljeđa ubijene novinarke: “Prema malteškom aktualnom zakonodavstvu, Daphne Caruana Galizia ne bi bila zaštićena od 90 posto predmeta s kojima se suočavala.” To je ujedno i mjera koliko posla i dalje ostaje.
Za novinare, aktiviste i akademike u EU, direktiva nije revolucija. Ona je temelj. Koliko visoka zgrada na tom temelju bude izgrađena — ovisit će o tome hoće li vlade odabrati minimum ili hrabrost.
Fenix-magazin/MMD/Hina
