Njemačko se društvo suočava s nezaustavljivim demografskim starenjem. U zemlji trenutačno živi oko tri milijuna ljudi starijih od 85 godina, što je gotovo trostruko više nego početkom 1990-ih. Budući da obitelji postaju sve manje, a profesionalni sustav njege pati od kroničnog nedostatka radne snage, u Njemačkoj se upravo pokreće inovativan model socijalne samopomoći koji je u susjednoj Austriji već postigao ogroman uspjeh – takozvana „banka vremena“.
Riječ je o projektu pod nazivom “Zeitpolster” (u prijevodu: vremenski jastuk) koji već osam godina uspješno funkcionira u Austriji. Tamo više od 2.700 volontera aktivno pomaže starijim osobama, a projekt je zaživio u svakoj petoj austrijskoj općini. Sada ovaj hvalevrijedan model službeno započinje s radom i na njemačkom tlu.
Kako točno funkcionira „banka vremena“?
Princip rada ovog sustava iznimno je jednostavan i počiva na solidarnosti među generacijama:
Rad za „kredit“: Punoljetni volonteri pomažu starijim ili nemoćnim osobama u svakodnevnim obvezama – primjerice, odlazak u kupovinu, vožnja liječniku, sitni poslovi u kućanstvu i vrtu ili jednostavno druženje i šetnja.
Vremenski račun: Za svaki odrađeni sat pomoći, volonteru se na njegov osobni račun upisuje kredit od jednog sata.
Isplata u starosti: Kada volonteru u kasnijoj životnoj dobi (ili uslijed bolesti) samom zatreba pomoć, on može „podići“ svoje ušteđene sate i besplatno dobiti uslugu od nekog mlađeg volontera iz sustava.
Prvi pilot-projekt u Njemačkoj službeno je pokrenut u okrugu Recklinghausen (Sjeverna Rajna-Vestfalija), gdje se već traže prvi zainteresirani volonteri i korisnici. Projekt financira Udruga privatnih zdravstvenih osiguravatelja (PKV-Verband) koja pokriva petogodišnju početnu fazu rada, no sustav je otvoren za sve građane, potpuno neovisno o njihovom statusu osiguranja.
Za one kojima je pomoć hitno potrebna, a nemaju ušteđenih sati na svom računu, sustav nudi mogućnost plaćanja usluge po cijeni od 12 eura po satu. Dio tog novca usmjerava se u poseban fond za hitne slučajeve koji služi kao jamstvo – ako u nekom trenutku na lokalnoj razini nema slobodnih volontera, tim se novcem plaća profesionalna njega.
Primjer iz Japana: Sustav koji uspješno radi već desetljećima
Iako zvuči futuristički, ideja „banke vremena“ zapravo nije nova. Prvi ovakav sustav pod nazivom “Fureai Kippu” (u prijevodu: karta za topao odnos) osnovan je u Japanu još daleke 1973. godine. Japan je, kao zemlja s najstarijim stanovništvom na svijetu (gdje je udio starijih od 65 godina s nekadašnjih 6% u 1960. skočio na čak 28% u 2019. godini), bio prisiljen osmisliti neformalne sustave skrbi kako bi spriječio potpuni kolaps državnog proračuna za socijalnu skrb.
U Njemačkoj su se i ranije osnivale lokalne zadruge za pomoć starijima, no glavno pitanje koje muči skeptike uvijek je isto: tko jamči da će se ušteđeni sati moći iskoristiti za 20 ili 30 godina?
Za razliku od klasičnih banaka, „banke vremena“ nemaju državna financijska jamstva za uloge. Cijeli sustav počiva na međusobnom povjerenju članova zajednice. Ipak, dugogodišnja iskustva iz Japana donose ohrabrujuću spoznaju: za većinu volontera sakupljanje sati uopće nije primarni motiv. Ljudi se u ove projekte najčešće uključuju kako bi pobjegli od usamljenosti, stekli nova prijateljstva i osjećali se korisnima u svojoj lokalnoj zajednici – što je ujedno i najbolji jamac dugovječnosti ovog plemenitog sustava.
Fenix-magazin/IK
