Na sjevernim obroncima Taunusa, svega dvadesetak kilometara od Frankfurta, smjestio se Bad Homburg – grad koji na prvi pogled djeluje usporeno, uredno i gotovo aristokratski suzdržano. No iza mirnih aleja, parkova i elegantnih vila krije se jedno od najzanimljivijih mjesta njemačke povijesti lječilišta, europskog visokog društva i neobičnih kulturnih priča, grad kojeg Hrvati jednostavno vole.
Piše: Marijana Dokoza
Bad Homburg sam prvi put posjetila 2012. godine, na Večernjakovoj domovnici, i tada sam ondje prvi put predstavila svoj roman „Naranyjin plač“. U gradu u kojem je, uz Wiesbaden, veliki Dostojevski kockao, gubio i pisao Kockara, jedna mala hrvatska književnica imala je svoju prvu promociju u Njemačkoj. Taj trenutak ostao je duboko urezan u mom sjećanju.
Nakon toga sam se u Bad Homburg vraćala svake godine, uvijek u vrijeme Večernjakove domovnice, ali tek četrnaest godina kasnije, u ožujku ove godine, vratila sam se s još jednim „Provalija“. Iako su se okolnosti promijenile, osjećaj je ostao isti – spoj ponosa i zahvalnosti što se književni put nastavlja upravo na mjestima koja imaju svoju vlastitu, dugu i slojevitu priču.
I još nešto: i danas, nakon toliko dugo godina, impresionira me prizor stotina Hrvata koji su stigli iz cijeloga svijeta i, dok čekaju dodjelu nagrada Domovnica, ispunjavaju grad, šetaju ulicama, sjede u kavanama, razgovaraju i govore hrvatskim jezikom. Posebno je dojmljivo čuti kako im na hrvatskom odgovaraju i Nijemci, pa čak i konobari, kuhari i trgovci, kao da se cijeli grad u ožujku na nekoliko dana prilagodi dolasku Hrvata i hrvatskom jeziku.
Više zanimljivosti: STIPE PUĐA: Od satelitskog telefona u opkoljenome Dubrovniku do “hrvatskog Oscara” u Bad Homburgu
„Zrak šampanjca i tradicija“
Priča Bad Homburga počela je s mineralnim izvorima. Naime, u 19. stoljeću Bad Homburg postaje jedno od najpoznatijih europskih lječilišta. Ljudi su dolazili zbog “zdravog zraka” Taunusa i ljekovite vode, ali ubrzo je grad prerastao medicinsku priču i postao mjesto susreta aristokracije, bogatih industrijalaca i umjetnika. U to vrijeme nastaje i slogan grada “Champagnerluft und Tradition”, odnosno “zrak šampanjca i tradicija”, što možda bolje od svega opisuje atmosferu koju Bad Homburg i danas čuva.
Jeste li znali za „Homburški šešir“
Dok su se europski carevi i plemstvo šetali njegovim parkovima, grad je dobio i jedan od svojih najpoznatijih simbola – Homburški šešir. Taj elegantni crni šešir sa savijenim obodom proslavio je britanski kralj Edward VII nakon posjeta gradu, a ubrzo je postao nezaobilazan modni detalj europske elite. Danas je gotovo nevjerojatno da je jedan mali njemački grad ostavio trag čak i u svjetskoj modi.
Dostojevski je gubio novac i pisao Kockara
No Bad Homburg nije bio samo mjesto odmora nego i mjesto iskušenja. Njegov casino, jedan od najstarijih i najpoznatijih u Njemačkoj, privlačio je bogataše, avanturiste i ovisnike o kocki iz cijele Europe. Upravo je ovdje ruski književnik Fjodor Dostojevski izgubio velike iznose novca, a vlastito iskustvo pretvorio u roman Kockar. Oni koji i danas odlaze okušati sreću, kažu da se atmosfera tog casina gotovo nije promijenila – kristalni lusteri, raskošne dvorane i osjećaj da se iza svakog stola odvija neka velika osobna drama.
Više zanimljivosti: (VIDEO) Hrvatski i njemački mediji o Večernjakovoj domovnici: Značajna nagrada i večer koja se pamti…
Carski dvorac u Bad Homburgu
Posebnu vezu s gradom imao je i njemački car Wilhelm II, koji je Bad Homburg koristio kao svoju ljetnu rezidenciju. Carski dvorac i danas dominira starim dijelom grada, a njegova Bijela kula ostaje najprepoznatljiviji motiv panorame. Ta kula, ostatak srednjovjekovne tvrđave, stoljećima promatra kako se malo utvrđeno naselje pretvara u mondeno europsko odredište.
Veza s Tajlandom
Šetajući gradom, lako je naići i na nešto potpuno neočekivano — tajlandski paviljon Sala Thai. Ovaj raskošni zlatni paviljon darovao je tajlandski kralj Chulalongkorn u znak zahvalnosti za liječenje u Bad Homburgu krajem 19. stoljeća. Malo koji njemački grad može se pohvaliti takvom vezom s Tajlandom, a prizor egzotične arhitekture usred njemačkog parka djeluje gotovo nestvarno.
Bad Homburg imao je važnu ulogu i u širenju modernog sporta u Europi. Britanski gosti donijeli su ovdje golf i tenis mnogo prije nego što su ti sportovi postali popularni na kontinentu. Golf klub u gradu danas se smatra jednim od najstarijih u Njemačkoj, a tradicija elitnog sportskog života osjeća se i dalje na terenima, u parkovima i u načinu na koji grad njeguje svoj mirni luksuz.
Crkve u Bad Homburgu
U tom slojevitom povijesnom i sportskom pejzažu posebno mjesto zauzimaju crkve Bad Homburga, koje najbolje otkrivaju duhovnu i političku evoluciju grada. Najvažnija među njima je Schlosskirche (Dvorska crkva), smještena uz dvorac. Ona je stoljećima bila povezana s vladarskom obitelji i protestantskom tradicijom Hesse-Homburga. Njezina unutrašnjost je jednostavna, ali dostojanstvena — prostor u kojem se osjeća dvorska disciplina i povijesna ozbiljnost, a ne raskoš.
Sasvim drugačiji dojam ostavlja Erlöserkirche (Crkva Otkupitelja). Sagrađena početkom 20. stoljeća u neoromaničkom stilu, djeluje masivno i gotovo tvrđavsko. To je crkva koja pripada vremenu Njemačkog Carstva, kada se arhitektura koristila kao izraz moći i identiteta. Njezina unutrašnjost je tamnija i monumentalnija, a prostor često služi i za koncerte, pa crkva danas živi i kulturnim, ne samo vjerskim životom.
Treća važna crkva, St. Marien (Sveta Marija), odražava drukčiji sloj grada — svakodnevni, građanski i katolički. Ona je jednostavnija, toplija i bliža lokalnoj zajednici, podsjetnik da Bad Homburg nije bio samo protestantska dvorska rezidencija nego i otvoreni lječilišni grad koji je primao ljude iz cijele Europe.
U srcu Kurparka, među njegovim starim stablima i uređenim alejama, nalazi ruska pravoslavna crkva i zove se Ruska kapela Svih Svetih. Sagrađena je krajem 19. stoljeća za ruske goste koji su u to vrijeme dolazili u ovaj lječilišni grad, privučeni njegovim izvorima i reputacijom mondene europske destinacije. U doba kada je Bad Homburg bio jedno od omiljenih mjesta aristokracije, kapela je bila duhovno utočište jedne od brojnih stranih zajednica koje su ovdje boravile. Njezina arhitektura, s prepoznatljivom zlatnom kupolom i tipičnim pravoslavnim detaljima, i danas unosi neočekivan istočni ton u inače srednjoeuropski parkovski ambijent. Danas crkva pripada ruskoj pravoslavnoj zajednici i povremeno se koristi za bogoslužja i djeluje kao mali komadić Rusije usred njemačkog Kurparka.
Bad Homburg ima nešto što mnogi veći gradovi nemaju
Ipak, možda najveća posebnost Bad Homburga nije nijedna pojedinačna znamenitost, nego atmosfera. Grad nema užurbanost velikih metropola, ali ima nešto što mnogi veći gradovi odavno više nemaju — osjećaj starog europskog kontinuiteta. Ovdje se povijest ne prikazuje samo u muzejima; ona živi u fasadama hotela, u mirisu parkova, u starim kavanskim terasama i u elegantnoj tišini lječilišnih promenada.
Danas je Bad Homburg jedan od najbogatijih gradova Njemačke, ali i dalje djeluje kao mjesto koje više zanima kvaliteta života nego pokazivanje bogatstva. Možda upravo zato ljudi koji ga posjete često kažu da ih nije osvojio spektaklom, nego osjećajem da su nakratko ušli u neko sporije, profinjenije europsko vrijeme.
Hrvati u Bad Homburgu
U tome se slažu i brojni Hrvati koji već gotovo dva desetljeća dolaze u Bad Homburg na dodjelu nagrada Fenix-magazina i Večernjeg lista „Večernjakova domovnica“ i promatraju grad iz svoje perspektive. Domovnica već godinama ima posebno značenje za Bad Homburg jer taj grad redovito postaje mjesto susreta hrvatske zajednice iz cijele Europe i svijeta. Manifestacija svake godine okuplja Hrvate koji žive i rade izvan domovine, ponajviše u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj, ali dolaze i gosti iz drugih europskih zemalja. Za Bad Homburg ona je odavno postala „nešto njegovo, ali i hrvatsko“ i trenutak kada grad nakratko postaje središte hrvatskog iseljeništva u Europi.
Tijekom godina Domovnica je izrasla u jednu od najvažnijih svečanosti koja povezuje iseljeništvo i domovinu, pa se u Bad Homburgu redovito okupljaju glazbenici, sportaši, kulturni djelatnici i predstavnici udruga Hrvata iz inozemstva. Grad time dobiva dodatnu vidljivost, ali i specifičnu atmosferu zajedništva u kojoj se njemački prostor privremeno ispunjava hrvatskim jezikom, ljudima, glazbom… Za mnoge sudionike to je jedan od rijetkih godišnjih trenutaka kada se različite generacije Hrvata iz iseljeništva susretnu na jednom mjestu, razmijene iskustva i ponovno ojačaju veze s domovinom. Pritom upoznaju grad koji osim zanimljive povijesti obiluje i brojnim pričama i legendama koje su se s vremenom utkale u njegovu atmosferu.
Noćni stražar, Bijela kula i neobični ljudi
Tako se uz Bad Homburg često vežu priče o staroj Bijeloj kuli, oko koje se i danas ponekad spominje vjerovanje da skriva zaboravljene prolaze ispod grada i dvorca, iako za to nema povijesnih dokaza.
U krugu dvorca prepričava se i legenda o noćnom stražaru koji, prema predaji, nikada nije napustio svoje mjesto dužnosti i zato i dalje “obilazi” stare zidine, posebno u tihim noćnim satima.
Uz sve to, Bad Homburg ima i priče vezane uz svoje zlatno doba casina, kada se govorilo o neobičnim igračima i gotovo simboličnim figurama sreće i nesreće koje su, prema tadašnjim pričama, pratile pojedine stolove. Te su anegdote više dio atmosfere nego povijesne činjenice, ali su ostale urezane u sjećanje grada.
U takvom spoju stvarne povijesti i neobičnih legendi koje ima svaki grad, mjesto i selo, sudionici Domovnice ne upoznaju samo gradske zanimljivosti nego i njegovu nevidljivu priču — onu koja se ne nalazi u vodičima, nego se čuje kroz razgovore sa starosjediocima, trgovcima u starim i tradicionalnim trgovinama, kafićima i restoranima, a koje lokalci prenose iz godine u godinu na one koji dođu kako bi doista upoznali ovaj grad.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
