Presveti Oče, više od pedeset godina Društvo sv. Pija X. nastoji pred Svetu Stolicu postaviti pitanje savjesti suočeno s pogreškama koje uništavaju katoličku vjeru i moral. Nažalost, sve pokrenute rasprave ostale su bez rezultata i nijedna od izraženih zabrinutosti nije dobila istinski zadovoljavajući odgovor, piše u otvorenom pismu Davide Pagliarani, generalni poglavara Svećeničkog bratstva sv. Pija X. koje nije u punome zajedništvu s Rimom. U otvorenom pismu pod naslovom „Katolička deklaracija vjere“ odbacuju se nedavne Papine izjave o ekumenizmu, judaizmu i dijalogu među religijama.
Otvoreno pismo u nastavku prenosimo u cijelosti:
Više od pedeset godina, jedino rješenje koje Sveta Stolica istinski razmatra čini se kanonskim sankcijama. Na našu veliku žalost, čini nam se da se kanonsko pravo tako koristi ne za utvrđivanje u vjeri, već za odvođenje od nje.
PAVAO MEŠTROVIĆ: Marxovi “blagoslovi” i cijena koju će Njemačka platiti
U tekstu koji slijedi, Društvo sv. Pija X. s radošću Vam izražava, sinovski i iskreno, svoju odanost katoličkoj vjeri, ne skrivajući ništa, ni od Vaše Svetosti ni od sveopće Crkve.
Društvo Vam predaje ovu jednostavnu Izjavu vjere u ruke. Čini nam se da je nužno biti u zajedništvu s Crkvom i istinski se nazivati katolicima, a time i vašim sinovima.
Nemamo drugu želju osim živjeti i biti potvrđeni u rimokatoličkoj vjeri.
„Stoga, ostajući čvrsto ukorijenjeni i utemeljeni u pravoj katoličkoj vjeri, uvijek se trudite biti dostojni služitelji božanske žrtve i Crkve Božje, koja je Tijelo Kristovo. Jer, kako kaže Apostol: ‘sve što nije od vjere, grijeh je’,1 raskolničko i izvan jedinstva Crkve.“2
IZJAVA KATOLIČKE VJERE
U ime Gospodina našega Isusa Krista, božanske Mudrosti, utjelovljene Riječi, koji je htio jednu jedinu religiju, koji je Stari zavjet definitivno učinio ništavnim, koji je osnovao jednu jedinu Crkvu, koji je pobijedio Sotonu, koji je osvojio svijet, koji ostaje s nama do kraja vremena i koji će ponovno doći suditi žive i mrtve.
On, savršena slika Oca, Sin Božji koji je postao čovjekom, imenovan je jedinim Otkupiteljem i Spasiteljem svijeta kroz Utjelovljenje i dobrovoljni prinos Žrtve Križa. Naš Gospodin zadovoljio je božansku pravdu prolijevajući svoju Predragocjenu Krv i u toj je Krvi uspostavio Novi i Vječni Savez, ukidajući Stari. Stoga je On jedini Posrednik između Boga i ljudi i jedini put do Oca. Samo onaj tko ga poznaje poznaje Oca.
Božanskom odredbom, Presveta Djevica Marija izravno je i blisko povezana s cijelim djelom Otkupljenja; Poricanje ove povezanosti – u terminima primljenim iz Tradicije – stoga znači mijenjati sam pojam Otkupljenja kako ga je htjela božanska Providnost.
OSVRT: Opasnost za svećenika nije nedostatak moći i znanja, nego nedostatak unutarnje dosljednosti
Postoji samo jedna Vjera i jedna Crkva po kojoj se možemo spasiti. Izvan Rimokatoličke Crkve i bez ispovijedanja vjere koju je ona oduvijek naučavala, nema ni spasenja ni oproštenja grijeha.
Posljedično, svaki čovjek mora biti član Katoličke Crkve kako bi spasio svoju dušu, a postoji samo jedno krštenje kao sredstvo da se u nju utjelovi. Ova nužnost odnosi se na cijelo čovječanstvo bez iznimke i obuhvaća bez razlike kršćane, Židove, muslimane, pogane i ateiste.
Mandat koji su primili apostoli, propovijedati Evanđelje svakom čovjeku i obratiti svakog čovjeka na katoličku vjeru, ostaje obvezujući do kraja vremena i odgovara na apsolutnu i najhitniju nuždu na svijetu. “Tko vjeruje i pokrsti se, spasit će se; a tko ne vjeruje, osudit će se.” 3 Stoga, odricanje od ispunjenja ovog mandata predstavlja najteži zločin protiv čovječanstva.
Samo Rimska Crkva posjeduje istovremeno četiri obilježja koja karakteriziraju Crkvu koju je osnovao Isus Krist: Jedinstvo, Svetost, Katoličnost i Apostolnost.
1 Rim 14,23
2 Rimski papinski poslanik, Opomena zaređenicima za subđakonat
3 Marko 16,16
Njezino jedinstvo proizlazi u biti iz privrženosti svih njezinih članova jednoj istinskoj vjeri, koju je katolička hijerarhija vjerno čuvala, poučavala i prenosila kroz stoljeća.
Nijekanje čak i jedne istine vjere uništava samu vjeru i čini radikalno nemogućim svako zajedništvo s Katoličkom Crkvom.
Put do obnove jedinstva među kršćanima
Jedini mogući put do obnove jedinstva među kršćanima različitih vjeroispovijesti sastoji se u hitnom i dobrotvornom pozivu upućenom nekatolicima da ispovijedaju jednu istinsku vjeru unutar jedne istinske Crkve.
Katolička Crkva se ni na koji način ne može smatrati niti tretirati ravnopravno s lažnim oblikom bogoslužja ili lažnom crkvom. Rimski papa, Kristov namjesnik, jedini je nositelj vrhovne vlasti nad cijelom Crkvom. Samo on izravno daje drugim članovima katoličke hijerarhije jurisdikciju nad dušama.
„Duh Sveti nije obećan Petrovim nasljednicima da bi Njegovom objavom objavili novu doktrinu, već da bi, uz Njegovu pomoć, nepovredivo čuvali i vjerno tumačili objavu koju su prenijeli apostoli, to jest Polog vjere.“ 4
Jedinstvenoj vjeri odgovara jedinstveni oblik bogoslužja, vrhovni, autentični i savršeni izraz te iste vjere.
Posvećenje duša
Sveta misa je ovjekovječenje u vremenu Žrtve Križa, prinesene za mnoge i obnovljene na oltaru. Iako se prinosi na nekrvan način, sveta Žrtva Mise je u biti pomirujuća i otkupljujuća. Nijedan drugi oblik bogoslužja ne nudi savršeno klanjanje. Nijedan drugi oblik bogoslužja koji nije usmjeren prema tome nije ugodan Bogu. Nijedno drugo sredstvo nije dovoljno za posvećenje duša.
Slijedom toga, sveta Žrtva Mise ni na koji način se ne može svesti na puko obilježavanje, na duhovni obrok, na sveti skup koji slavi narod, na slavlje pashalnog otajstva bez žrtve, bez zadovoljenja božanske pravde, bez okajanja grijeha, bez pomirbe i bez Križa.
PAVAO MEŠTROVIĆ: Analiza osvrta Željka Mršića – između povijesnih činjenica i osobnih teza
Pomoć koju dušama pružaju sakramenti Katoličke Crkve dovoljna je u svakoj okolnosti i u svakom dobu da omogući vjernicima da žive u stanju milosti.
Moralni zakon sadržan u Dekalogu i usavršen u Propovijedi na gori jedini je praktičan za postizanje spasenja duša. Svaki drugi moralni kodeks – utemeljen, na primjer, na poštovanju stvorenja ili na pravima ljudske osobe – radikalno je nedostatan za posvećenje i spasenje duša. Ni na koji način ne može zamijeniti jedini pravi moralni zakon.
Slijedeći primjer svetog Ivana Krstitelja, istinska ljubav nas obvezuje da upozoravamo grešnike i da se nikada ne odričemo sredstava potrebnih za spasenje njihovih duša.
Pastor Aeternus, poglavlje 4
Tko jede Tijelo Gospodinovo i pije Njegovu Krv dok je u stanju grijeha, jede i pije vlastitu osudu i nijedna vlast ne može promijeniti ovaj zakon sadržan u učenju svetog Pavla i u Predaji.
Grijesi nečistoće koji su protiv prirode toliko su teški da uvijek i u svakoj okolnosti vape Bogu za osvetom i radikalno su nespojivi sa svakim oblikom autentične kršćanske ljubavi. Takav ‘način života’ stoga se ni na koji način ne može prepoznati kao Božji dar. Paru koji prakticira ovaj porok mora se pomoći da se oslobodi od njega i ni na koji način ne može biti blagoslovljen – formalno ili neformalno – od strane službenika Crkve.
Podređivanje institucija i naroda, kao takvih, autoritetu Gospodina našega Isusa Krista proizlazi izravno iz Utjelovljenja i Otkupljenja. Stoga sekularizam institucija i naroda predstavlja implicitno nijekanje božanstva i univerzalnog kraljevstva Gospodina našega.
Kršćanstvo nije puki povijesni fenomen, već jedini poredak koji je Bog želio među ljudima.
Nije na Crkvi da se prilagodi svijetu, već da svijet bude preobražen Crkvom.
U toj vjeri i u tim načelima tražimo da nas pouči i potvrdi Onaj koji je primio karizmu da to učini. Uz pomoć Gospodina našega, radije bismo umrli nego ih se odrekli. U toj nepromjenjivoj vjeri želimo živjeti i umrijeti, u nadi da će ona ustupiti mjesto izravnom viđenju nepromjenjive vječne Istine, stoji u pismu Davidea Pagliaranija, generalnog poglavara Svećeničkog bratstva sv. Pija X. upućeno iz Menzingena na blagdan Uzašašća.
Fenix-magazin/SIM/Ž. Mršić/I. Matić
