Njemačka i Europa se pripremaju za eru nakon Angele Merkel. Buduća vlada će se vrlo brzo morati koncentrirati na suzbijanje neliberalnih tendencija u istočnim članicama EU-a, smatra Ivan Krastev, piše DW.
„Na sredini puta nema ničega osim žutih pruga i mrtvih armadila” – taj naslov knjige američkog pisca Jima Hightowera iz 1997. godine danas zvuči kao opis stanja u političkom pejzažu SAD-a.
Rezultat saveznih parlamentarnih izbora održanih prošle nedjelje (26. 9.) pokazuje da se ta izreka, koja je postala uobičajena u SAD-u, ne može primijeniti na Njemačku. Prilično je sigurno da će i iduća savezna vlada predstavljati „centar”.
U protekla dva desetljeća su Nijemci, kada su izašli na birališta, prije birali nego odlučivali. Razlika između „odlučiti” i „izabrati” je varljivo jednostavna, ali od temeljnog značenja. Mi odlučujemo ako se alternative jasno razlikuju jedna od druge: Donald Trump protiv Joea Bidena, Jaroslaw Kaczynski protiv Donalda Tuska. U protivnom biramo jednostavno.
U nedjelju su njemački birači još jednom prije birali nego odlučivali. Doduše, između velikih stranaka postoje pojedine prepoznatljive razlike. Ali kada se radi o četiri političke stranke koje imaju izgleda za sudjelovanje u idućoj vladi, onda se sve nalaze unutar postojećeg liberalnog konsenzusa Savezne Republike Njemačke.
Čini se da će Njemačkoj uspjeti neometani prijelaz u eru nakon Angele Merkel, dok EU mora naučiti kako se preživljava u svijetu bez Angele Merkel. Je li moguće da će nova vlada u Berlinu dovesti do više promjena u europskoj politici nego u samoj Njemačkoj? Naime, „POSLIJE Merkel” i „BEZ Merkel” su dvije vrlo različite stvari.
Europa u svijetu nakon Angele Merkel
European Council on Foreign Relations je večer uoči saveznih parlamentarnih izbora proveo ispitivanje javnog mnijenja. Ono je pokazalo da bi se na hipotetskim izborima između Merkel i francuskog šefa države Emmanuela Macrona za dužnost fiktivnog „EU-predsjednika” jasna većina Europljana odlučila za njemačku saveznu kancelarku.
Merkel se pokazala kao „bolje rješenje” za svoje pristaše i „manje zlo” za većinu svojih protivnika. Postojalo je jedinstvo u mišljenju da je kancelarka na odlasku sposobna premostiti političke rovove i sve uvjeriti da je kompromis uvijek moguć. Ona je time utjelovila europski centar, koji inače ne postoji.
Nakon odlaska Angele Merkel ponovo će izbiti duboke političke napetosti koje ključaju ispod površine krhkog zajedništva Europe. Idućem njemačkom kancelaru sigurno će nedostajati Merkeličina magična sposobnost da postigne dogovore koji bi inače bili nemogući. Postoji opasnost da će rat kultura između Bruxellesa i neliberalnih vlada u Budimpešti i Varšavi eskalirati.
U Njemačkoj se liberali (FDP) i Zeleni znatno razlikuju kod porezne politike. Ali obje stranke vide obranu ljudskih prava kao odlučujuću za njihov politički identitet. Budući da su to i stranke koje imaju znatni udio mladih birača, za njih su prava seksualnih manjina i neovisnost pravosuđa od posebnog značenja.
Liberalna demokracija nasuprot autoritarnom populizmu
Retorika Berlina u odnosu na kršenja načela pravne države u Poljskoj i Mađarskoj time bi mogla postati oštrija. I Bruxelles je već jasno rekao da samoproglašeni „gradovi slobodni od LGBT-a” u Poljskoj neće više dobiti sredstva iz europskih fondova. Zauzvrat će Mađarska i Poljska zaoštriti svoju borbu protiv Bruxellesa i Njemačke. Pristaše Viktora Orbana i Jaroslawa Kaczynskog možda ne vjeruju da vrag nosi Pradu. Ali su čvrsto uvjereni u to da vrag u Njemačkoj glasa za zelene i liberale.
Po mom mišljenju buduća bi njemačka vlada u odnosu prema istočnim EU-partnerima trebala imati u vidu najmanje tri stvari.
Prvo: Kada se radi o liberalnim vrijednostima, Europa nije homogeno mjesto. Budimpešta i Varšava se, što se tiče političkih preferencija njihovih građana i izbornih rezultata, nalaze bliže Berlinu i Hamburgu nego raseljenim ruralnim područjima svojih država.
Drugo: Ako njemačke stranke Unije ostanu izvan nove vlade, više neće biti, osim Grčke i Austrije, nijedne zapadnoeuropske države koju aktualno vodi vlada desnog centra. Jaz istok-zapad u Europi tada će izgledati kao jaz desno-lijevo, mada se u stvarnosti radi o liberalnoj demokraciji protiv autoritarnog populizma.
Treće: Orban i Kaczynski vole ratove kultura, posebice ako oni odvrate pozornost ljudi od njihovog korumpiranog stila vladavine. No liberalna oporba u istočnim članicama EU-a vjeruje da je koncentriranje na problem korupcije najbolja strategija za postizanje političke promjene.
Dakle, buduća politika Berlina prema neliberalnim tendencijama u tim zemljama trebala bi biti politika koja će pomoći tamošnjim liberalnim snagama da pobijede na izborima.
Fenix-magazin/MMD/DW
