Sve češća su nezadovoljstva, pa i otvorena negodovanja, zbog odluka Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH o dodjelama potpore za projekte Hrvata u iseljeništvu. Dok se nekima, najčešće istima, dodjeljuju neshvatljivo visoki iznosi, drugi su opravdano nezadovoljni malim ili tek simboličnim iznosima u usporedbi s onima prema kojima je taj Ured i više nego širokogrudan.
Najnoviji primjer o tome stiže iz Švicarske gdje je učenike hrvatske dopunske nastave u kantonu Ticino penganju jaja učila Dubrovkinja Ane Čerjan.
Ane Čerjan je inače učiteljica produženog boravka u Osnovnoj školi Marina Držića u Dubrovniku i vrijedna čuvarica tradicije koja je za DuList ispričala kako je došlo do realizacije projekta održavanja radionice penganja jaja za učenika hrvatske dopunske nastave iz Švicarske.
-Prošle godine, kada su izašli natječaji Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Hrvatske, kontaktirala me kolegica Andrea Tomašević koja je isto iz Dubrovnika i s kojom sam studirala u Zagrebu. Sada radi kao učiteljica Hrvatske dopunske nastave u švicarskom kantonu Ticino. Pitala me jesam li zainteresirana za održavanje radionica penganja za djecu i roditelje. Istaknula je da nije sigurna hoće li projekt proći, ali da bi ga voljela prijaviti na natječaj. Rekla sam da mi je to super ideja i pristala sam. Krenule smo u pripremu projekta. To je zahtijevalo osmišljavanje financijskog plana, ali i razne informacije – od toga kako će radionice izgledati, koliko ljudi će moći sudjelovati, do toga koji će se materijali koristiti. Dakle, da bi se projekt odobrio, morale smo imati sve te stavke – naglasila je Čerjan.
Početkom ove godine objavljeni su rezultati, a na Aninu radost te njene kolegice Andree – projekt je prihvaćen i krenule su pripreme za odlazak u Švicarsku.
—Sve je bilo dobro, jedino smo dobile mali iznos novaca za realizaciju projekta, a radilo se o oko 660 eura (oko 5000 kuna). To nas je iznenadilo s obzirom na činjenicu da je standard u Švicarskoj izrazito visok te je sve dosta skupo. Odmah smo znale da smještaj neće biti moguć, nego da ćemo morati nešto ‘iskombinirati’ s kolegicama koje tamo rade. Tako je i bilo. Inače, samo avionska karta je bila 230 eura! Još je bilo dosta popratnih troškova po pitanju putovanja unutar Švicarske. Primjerice, putovale smo vlakom, a takva vrsta prijevoza je također skupa. Samo jedna karta od zračne luke do mjesta gdje sam trebala održavati radionice stajala je 60 švicarskih franaka. Tih 660 eura koje smo dobile, vrlo lako se potrošilo – istaknula je Čerjan.
No, unatoč svemu, uspjele su u provođenju hvalevrijednog projekta učenja hrvatske djece iz Švicarske u penganju jaja.
A oni koji su iz Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Hrvatske odredili tako minimalni iznos novca, koji u ovom slučaju nije bio dostatan ni za pokrivanje osnovnih troškova, zasigurno bi se trebali preispitati svoju odluku te biti obzirniji i pravedniji jer novac kojeg dijele nije njihov već je to novac iz proračuna RH.
Cijeli tekst iz DuLista pročitajte na linku OVDJE.
Fenix-magazin/IK/SIM
