Prije nekoliko godina u Freiburgu sam promovirala jedan svoj roman i pritom prvi put upoznala grad koji se smjestio na rubu guste i pomalo mistične Crne šume (Schwarzwald).
Netko mi je tada rekao kako ću, ako nogom stanem u jedan od kanala koje zovu Bächle, a kroz koje teče voda, jednog dana ponovno doći u grad bogate prošlosti i zanimljivih legendi. I evo me, nekoliko godina kasnije s novim romanom i potpuno novim doživljajem istoga grada.
I danas Freiburg im Breisgau privlači posjetitelje opuštenom atmosferom, sunčanim ulicama i neobičnim vodenim kanalima koji presijecaju stari grad. No iza te pitome slike skriva se slojevita povijest koja seže duboko u srednji vijek, u vrijeme kada su njegovi stanovnici, prema predaji, gradili grad pokušavajući dosegnuti nebo.
Grad koji je nastao iz trgovine i srebra
Freiburg im Breisgau nastao je davne 1120. godine kao mjesto slobodne trgovine, a već samo njegovo ime „slobodni grad” ili slobodna tvrđava (frei = slobodan, Burg = grad/tvrđava) upućuje na ranu važnost i stupanj autonomije koji je u to vrijeme bio rijetkost. Smješten između Rajne i unutrašnjosti Europe, na prirodnim prometnim pravcima koji su povezivali sjever i jug kontinenta, Freiburg je od samih početaka imao ono što većina srednjovjekovnih naselja tek pokušava izboriti: dobar položaj i još bolju perspektivu.
Pročitajte još zanimljivosti: OTKRIVAMO: Gdje se u Hessenu nalazi najmanja i najuža kuća i „Kuća krvnika“
Dodatni poticaj brzom razvoju dolazio je iz neposredne blizine bogatih nalazišta srebra u Schwarzwaldu. Upravo taj resurs pretvorio je naselje u dinamično trgovačko i prometno središte, gdje se roba, ljudi i interesi neprestano križaju. U takvim okolnostima Freiburg vrlo brzo prerasta lokalne okvire i postaje važan grad za trgovinu.
Kroz stoljeća je prelazio iz ruke u ruku, od lokalnih plemićkih obitelji do Habsburgovaca, i prolazio kroz ratove, opsade i razaranja, ali je svaki put pronalazio način za obnovu i novi početak.
Sveučilišni grad i duhovno središte
Jedna od ključnih prekretnica bila je 1457. godina, kada je osnovano Sveučilište u Freiburgu, danas jedno od najstarijih u Europi. Zove se University of Freiburg,a time je grad prevoren u važno intelektualno središte koje i danas privlači studente iz cijelog svijeta. To je ostalo do dana današnjeg pa je grad pun mladih studenata čak i u nedjelju rano ujutro kad ispijaju kave i sjede uz povijesne kanaliće.
Katedrala koja „dodiruje” nebo
U srcu starog grada uzdiže se gotička katedrala čiji toranj, visok 116 metara, dominira panoramom. Stanovnici Freiburga je jednostavno zovu Münster, a puni naziv je Münster Unserer Lieben Frau (Katedrala Naše Gospe). Smatra se jednim od najljepših primjera gotičke arhitekture u Njemačkoj, a njezin toranj je i danas prepoznatljiv simbol grada. Gradnja katedale je započela u srednjem vijeku, a stoljećima se razvijala u simbol grada i njegove ambicije.
Prema jednoj od najpoznatijih legendi, majstori su se natjecali u savršenstvu gradnje, kao da žele dosegnuti nebo. Zbog iznimne preciznosti i ljepote, vjerovalo se da katedrala ne može biti samo ljudsko djelo, nego i svojevrsni simbol zaštite nad gradom kao trajna točka njegova identiteta kroz sve povijesne lomove.
Bächle – voda koja pamti ljude koji posjete grad
Posebnu čar Freiburgu daju uski vodeni kanali, Bächlei, koji se protežu starim ulicama. Danas su simpatičan detalj koji oduševljava posjetitelje, no nekada su imali vrlo praktičnu ulogu – opskrbu vodom, gašenje požara i održavanje higijene.
S vremenom su postali dio lokalnog identiteta i izvor brojnih legendi. Najpoznatija kaže da će onaj tko slučajno zakorači u Bächle jednog dana oženiti djevojku iz Freiburga, a druga da će se vratiti u grad. Ono što je nekada bilo upozorenje da se pazi gdje se hoda, danas se prepričava s osmijehom.
Djeca su u kanalima puštala male brodiće, vjerujući da voda nosi njihove želje kroz grad. Tako su Bächlei postali simbol svakodnevne mašte i povezanosti stanovnika s gradom.
Grad koji je preživio razaranja
Povijest Freiburga obilježena je i teškim razdobljima. Tijekom Drugog svjetskog rata veliki dio starog grada bio je uništen. Ipak, nakon 1945. godine grad je pažljivo obnovljen, uz nastojanje da se sačuva njegov izvorni izgled i povijesni duh.
U ranijim stoljećima, osobito u vrijeme francuskih osvajanja pod Lujem XIV., vojni inženjer Sébastien Le Prestre de Vauban preoblikovao je grad u snažnu utvrdu, ostavljajući dubok trag u njegovoj urbanoj strukturi i povijesnom pamćenju.
Suvremeni „zeleni” grad
Danas je Freiburg jedan od najnaprednijih europskih gradova kada je riječ o održivom razvoju. Poznat je po korištenju solarne energije, razvijenoj biciklističkoj infrastrukturi i ekološkoj svijesti koja je postala dio svakodnevice. Zbog velikog broja sunčanih dana često ga nazivaju i „sunčanim gradom Njemačke”. Poseban doživljaj pruža i vožnja žičarom na planinu Schauinsland, odakle se otvara pogled na Crnu šumu i širu regiju.
Hrvati u Freiburgu
U Freiburgu danas živi i nekoliko tisuća Hrvata, pristiglih u različitim valovima migracija – od poslijeratnih gastarbajterskih godina do suvremenih dolazaka zbog studija i posla. Iako brojčano nisu velika zajednica, aktivno sudjeluju u kulturnom i društvenom životu grada, čuvajući jezik i običaje.
Freiburg je tako ostao grad slojeva i kontrasta – mjesto gdje se srednjovjekovne legende susreću s modernim idejama održivosti, a jednostavni vodeni kanali postaju simbol identiteta i mističnih legendi. A ja sam i ovaj put zakoračila u njegovu legendu pa ću se jednom ponovno vratiti, tko zna možda s novim romanom koji će teći u rukama čitatelja poput vode u freiburškim Bächleima.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
