Ako je itko u HDZ-u mešetareći uoči prošlih predsjedničkih izbora pomislio kako bi eventualni izbor Zorana Milanovića na mjesto predsjednika države stranki bilo politički manje štetno rješenje, pa čak i od reizbora Kolinde Grabar Kitarović, grdno se prevario.
Posljednji sukobi između dvojice vodećih ljudi u državi Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića koji su na prvi pogled besmisleni i ne priliče ljudima njihova statusa i odgovornosti, politički nanose štetu onome koji ima veću odgovornost, a to je u ovom slučaju Andrej Plenković, izgleda ipak imaju neku smisao.
Na jednoj strani ideološko-politička previranja i razilaženja u samom HDZ-u, pa posljedično i na hrvatskoj političkoj sceni koja su uslijedila nakon Plenkovićeva preuzimanja HDZ-a i formiranja parlamentarne većine HDZ-a i HNS-a 2016. potpomognute „žetončićima“, HDZ-ova kompleksa desnice te njegova konačna odmaka od iste nakon izbora 2020., na drugoj pak strani političkog spektra nemogućnost formiranja kvalitetne oporbe, takvom HDZ-u i sukob unutar SDP-a između nekadašnjeg predsjednika Davora Bernardića i unutarstranačkih nezadovoljnika, otvorilo je prostor upravo Zoranu Milanoviću da se nametne kao neformalni vođa oporbe.
Milanovićeve verbalne otrovne strelice
Nesvjestan kako mu ona nikako neće koristiti, ono što je Andrej Plenković nakon izbora ponosno najavio kao „tvrdu kohabitaciju“ s bivšim socijaldemokratom, objeručke je prihvatio Zoran Milanović i uzvratio u nacionalnom tonu.
Čini se kako je baš taj nacionalni ton Milanovićevih verbalnih otrovnih strelica upućenih Andreju Plenkoviću popraćen aferom JANAF, optužbama na račun Žarka Puhovskog da je bio suradnik komunističkih tajnih službi, zauzimanjem za prava hrvatskoga naroda u BiH, dodjela odlikovanja postrojbama HVO-a, pobudio simpatije javnosti prema Zoranu Milanoviću.
Potpora javnosti
Unatoč tomu što je 2016., na tajnom sastanku s hrvatskim braniteljima raspravljajući o „univerzalnoj jurisdikciji Srbije“ po pitanju procesuiranja ratnih zločina prijetio blokiranjem pregovora sa Srbijom, malo tko je očekivao kako će takav suvereni stav biti ponovljen i u slučaju Hrvata u BiH, što se posebno očitovalo u dodjeli odlikovanja postrojbama HVO-a i Specijalne policije koje su sudjelovale u operaciji Oluja.
Lijeve političke opcije do sada nisu značajnije kritizirale ovakve poteze i retoriku Zorana Milanovića, iako su upravo one svojevremeno najviše optuživale Franju Tuđmana i HDZ zbog rata u BiH i smatrale odgovornim hrvatski državni vrh za rat s Bošnjacima u BiH.
Svjesna nekonsolidiranosti SDP-a i još uvijek poprilično dobrog rejtinga HDZ-a koji, unatoč korupcijskim aferama JANAF, vjetroelektranom Krš-Pađene nije značajnije izgubio potporu javnosti, ljevica u Zoranu Milanoviću vidi prethodnicu koji će stalnim verbalnim napadima oslabiti najjaču HDZ-ovu kariku Andreja Plenkovića.
Izgleda kako je učinkovitost mota „neprijatelj mog neprijatelja, moj je prijatelj“ najbrže shvatio Zoran Milanović i upregnuo ga u svrhu svog predsjedničkog mandata. Time je on postao koristan ljevici u dolasku na vlast i desnici u rušenju Andreja Plenkovića i vraćanja HDZ-a narodu.
Fenix-magazin/MD/Dario Holenda
Zanimljive kolumne, komentare, ali i razne druge priče, reportaže, putopise, pronađite u tiskanom izdanju Fenix Magazina
Želite li se pretplatiti na tiskano izdanje hrvatsko-njemačkog mjesečnika Fenix Magazin, možete to učiniti:
putem e-maila: revelin.media@gmail.com
telefonom: +49 (0) 69 34 878 1400
faksom: +49 (0) 69 34 878 1409
ili putem linka ONLINE PRETPLATA
