Hamburg (Ilustracija) /Foto: Fenix

KOMENTAR ČITATELJA: Jedna Domovina a tri različite Hrvatske

 

Zbog situacije u Hrvatskoj i aktualnosti komentara kojeg nam je poslao čitatelj Fenixa, prenosimo najveći dio komentara, odnosno bez završnog dijela u kojem se sugerira za koga glasovati na predstojećim predsjedničkim izborima. Činimo to kako bi zadržali neutralnost portala…

 

“Tri Hrvatske”

Dok sam živio izvan Hrvatske nisam mogao ni zamisliti da je politička situacija u Domovini upravo ovakva kakvu sam zatekao. Ako pogledamo s kim i u kojim okolnostima je dr. Tuđman vodio našu Državu prema samostalnosti, ne možemo ne primijetiti da je to bilo pravo čudo.

Mislim da je ono što je Henry Kissinger za njega rekao, zaista prava istina: ” Samo kada njega više ne bude shvatit ćete što vam je uspio dati”.

Cijela je međunarodna zajednica bila protiv raspada Jugoslavije i cijeli je hrvatski državni aparat bio pun Jugoslavena, Srba i komunista. Teško je bilo organizirati vojsku, diplomaciju, pretvorbu i privatizaciju na pravedan način. No, Tuđman je uspio stvoriti Hrvatsku, ali za koju cijenu? Odgovor na ovo pitanje je važan kako bismo saznali tko koči napredak naše Države.

Svi znamo da je Tuđman uspio izgraditi “Kuću” (Državu) onako kako je u tom trenutku bilo moguće i kako su različiti vanjski faktori dozvoljavali da se izgradi, a na narodu je ostao sljedeći potez.

Zašto je naslov ovog članka “Tri Hrvatske”?

Da pojednostavimo priču, možemo reći da unutar naše države imamo tri različite Hrvatske. “Prvu” Hrvatsku čine građani koji je nisu htjeli, nisu htjeli samostalnost te dan danas žale za bivšom državom i rade na povratku Jugoslavije. Ovu Hrvatsku predstavljaju stranke poput SDP-a i HNS-a i recimo da ih podržava oko 20% građana. Međutim, oni imaju jako dobre položaje u državnim strukturama, a imali su i velike privilegije u bivšem sustavu te su spremni ponovno ponuditi svoje usluge nekoj eventualno novoj državnoj formaciji u Regiji.

Ta “Prva” Hrvatska ima podršku međunarodne zajednice i veliku ekonomsku moć te i danas kontrolira tajne službe, diplomaciju, medije i kulturu.

“Drugu” Hrvatsku čine oni koji su se okupili oko HDZ-a, nju također predstavlja oko 15 – 20% građana koji imaju moć nad velikim dijelom gospodarstva i nositelji su bogatstva unutar Države te imaju kontrolu nad pravosuđem, ali njihov “osjećaj” za Domovinu povezan je s njihovim privilegiranim položajem.

U “Treću” Hrvatsku ubrajamo preostali dio građana koji čini više od 60% stanovnika Hrvatske. Te “Tri Hrvatske” su u stalnom međudjelovanju i često u konfliktu.

“Prva i Druga Hrvatska” su daleko jače od ove “Treće”, a određuju vrjednote i smjer u politici, stvaraju javno mnijenje putem medija koji nastavljaju kao za vrijeme komunizma ispirati mozak narodu.

Dva eklatantna primjera takve medijske manipulacije su sljedeća:
1) Za pljačku provedenu pretvorbom i privatizacijom mediji su okrivili hrvatske nacionaliste i velike Hrvate
2) Druga manipulacija čini se oko branitelja. Ako stvarno provjerimo imena ovih “velikih Hrvata” koji su pljačkali državu ne nalazimo nikoga od istinskih rodoljuba niti ikoga iz hrvatskog Iseljeništva već je riječ o tajkunima bivše komunističke elite ili koji su s njom bili usko povezani. Medijske manipulacije osobito oštro zahvaćaju branitelje prema kojima umjesto da se odnose s najvišim mogućim poštovanjem, iskazuju nerazumljiv prijezir, dok istovremeno pet tisuća novih partizanskih mirovina, gotovo 70 godina nakon Drugog svjetskog rata, u javnosti ne izazove nikakav skandal. U zbilji branitelji nemaju niti 10 % privilegija koje su imali partizani, ali smetaju dobro usmjeravanim medijima, jer su upravo oni uspjeli srušiti Jugoslaviju.

Tko će pobijediti?

“Treća” Hrvatska daleko je najslabija iako najbrojnija i pokušava se na neki način obraniti, ali odgovara samo onako kako može, nažalost najčešće na krivi način: Branitelji čine samoubojstvo (njih preko tri tisuće), a narod bježi van države(preko osamsto tisuća u zadnjih nekoliko godina).

Tko će pobijediti između ove “tri države” u Državi samo dragi Bog zna, ali ova bitka tiče se svih nas i svi moramo probuditi osjećaj odgovornost zbog budućnosti naše djece. Najveći sukobi unutar te “tri Hrvatske” odvijaju se na različite načine, vivendi et operandi.

Naime, “Prva i Druga Hrvatska” još se koriste komunističkim metodama kadroviranja, a to znači da ljudi kojima se dozvoljava da napreduju unutar državnih institucija moraju razmišljati kao i oni i dijeliti ista “moralna” načela temeljena na klijentelizmu i ideologiji. “Treća” Hrvatska nastavlja, u manjoj ili većoj mjeri, živjeti po starim kršćanskim vrjednotama. Obitelji se trude odgajati djecu na pravedan način i s čvrstim moralnim načelima. Raskol, upravo zbog toga, ne može biti veći. Odlični đaci već znaju da ako ne budu podobni sistemu, a to znači pristupiti ili “Prvoj ili Drugoj” Hrvatskoj ako uopće dobiju priliku, neće moći napredovati po svom znanju i zaslugama.
Rezultat ne može biti katastrofalniji.

Prava i lažna pomirba

Kako znamo dr. Tuđman imao je kao jedan od glavnih ciljeva pomirbu. I mislim da se svi slažemo kako je sprječavanje unutarnjeg sukoba bio pametan i pobjednički potez. Ali, ipak i ovdje možemo pronaći dvije vrste pomirbe: pravu i lažnu.

Prava pomirba među ljudima može doći samo od Boga, nikada institucionalno, a kod nas je počela devedesetih i nakon 45 godina dogodila se sama od sebe kada su ljudi počeli shvaćati što znači Jugoslavija, što znači komunizam i što znači ponovo srpski imperijalizam.

Vrhunac Pomirbe dostignut je 19.05.1991. kada je više od 90% Hrvata glasovalo za samostalnost (taj datum bi trebao biti jedini pravi Dan Državnosti jer je narod pokazao zrelost i suverenost, a nakon iskaza narodne volje državne institucije su to samo potvrdile). S referendumom je došlo do kraja jugoslavenske priče. Pomirba je još više ojačala i nastavila se razvijati za vrijeme rata, posebno unutar braniteljske populacije gdje su se zajedno borili sinovi ustaša i partizana.

Lažna pomirba, ona koju Vladimir Šeks spominje i zagovara, je ona koja je dozvolila da cijela državna struktura ostane u rukama bivše komunističke elite. I danas, ako primjerice pošteni sudac ili civilno društvo pokušavaju istražiti ovu problematiku odmah slijedi snažna reakcija.

Nešto slično događa se u Italiji kada suci previše progone mafiju pa ona reagira potezima koji imaju kao cilj izazivanje nestabilnosti u politici i u državi.

Tko izaziva podjelu građana

Interesantna je zbog toga rečenica koju je izrekao Vladimir Šeks u emisiji Otvoreno na HTV-u 10.12.2019. rekavši kako netko želi srušiti pomirbu te da su se iskopali rovovi, a da će to donijeti nestabilnost u državi. Šeks naime želi reći kako HDZ pobjeđuje izbore, ali da vlada zajedno s lijevom opcijom jer je to prava (njihova) pomirba. I tu se otvara pitanje tko zapravo izaziva podjelu građana? Evidentno je da ovaj HDZ samo želi ostati na vlasti zajedno s ljevicom jer imaju “tajni” sporazum zbog kojega su izmislili lažnu pomirbu koja ujedinjuje pripadnike “Prve i Druge” Hrvatske. Sporazum se sastoji otprilike u sljedećem: ne kriminalizirati i procesuirati ono što se odnosi na ratna i post-ratna zbivanja (45.-te godine i tijekom Domovinskog rata), pravosuđe mora zaštiti komunističku borbu (točka koja zanima “Prvu” Hrvatsku), a zauzvrat će se zaštiti pretvorba, privatizacija i sve eventualne malverzacije (točka koja zanima “Drugu” Hrvatsku).

“Treća” Hrvatska, narod, koja želi izgraditi pravnu i stvarno demokratsku državu traži procesuiranje i kažnjavanje ratnih zločina kako iz Domovinskog rata tako i onih počinjenih poslije Drugog svjetskog rata, stvaranje uistinu demokratskog društva u kojemu će bez straha svaki građanin moći ostvarivati svoje potencijale, živjeti svoje vrjednote i doprinositi vrijednosnom, gospodarskom i kulturnom razvoju države.

Što možemo učiniti kao obični građani?

Ono sto je sigurno jest da moramo biti angažiraniji u političkom životu naše Domovine. “Prva” i “Druga” Hrvatska su organizirale svoj sustav tako da računaju s tim da samo jedan mali broj građana izlazi na glasovanje i upravo zbog toga moramo u što većem broju izići na izbore. Za one koji uvijek znaju reći: politika me ne zanima ili slično, neka se sjete prispodobe o dva iseljenika koja putuju brodom u SAD-e , dok prvi bezbrižno spava drugi zbog nevremena šeta po brodu zabrinuto te ispituje kapetana što se zbiva, zašto se brod ovako ljulja. Kapetan odgovara da će brod potonuti ako nevrijeme ne prestane. Čovjek odmah potrča probuditi prijatelja pa mu vikne da im brzo pritekne u pomoć, da brod tone….a ovaj nastavljajući spavati odgovara: “Što me briga, brod nije moj. “

Možda vam je sada jasnije zašto ne možemo ne izići na izbore.
Ne smijemo nikada izgubiti nadu da se stvari mogu popraviti na bolje. Ne smijemo zaboraviti da nam u posljednjih 9 stoljeća nikada nije bilo bolje vrijeme od ovoga u kojemu živimo. Moramo samo shvatiti da je Hrvatska naša i da je mi imamo pravo voditi, a to se može samo putem pametnog glasovanja i naravno izborom ljudi ili predsjednika koji su izvan “Prve” i “Druge” Hrvatske, sve ostalo će doći samo po sebi.

Luka Krilić, useljenik

NAPOMENA: Stavovi izneseni u pismima čitatelja, kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Fenixa

Pogledajte drugo

BERLIN/WIESBADEN/FRANKFURT/DARMSTADT: Nastavljen blagi pad broja oboljeli od koronavirusa, kazališta otkazuju predstave, najava prosvjeda u Frankfurtu

U subornjim jutarnjim satima Institut Robert Koch (RKI) iz Berlina objavio je kako je incidencija …