Još uvijek se vuku repovi s promocije knjige Ante Nobila koja slavi pravomoćno osuđenog udbaša Josipa Perkovića, dok bešćutno napada udbaške žrtve, piše Dražen Ćurić za Teleskop.hr
U novinarskom domu okupila se uglavnom ljevičarska elita koja svoj privilegirani položaj u društvu uživa još iz vremena komunizma, a koja se mirne duše može nazvati crvenom buržoazijom.
Nevjericu je izazvalo pojavljivanje bivšeg glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana, koji je i sada visokopozicioniran u Državnom odvjetništvu te kontroverznog Zlatka Canjuge koji je, za one koji to ne znaju, bio ni manje ni više nego glavni tajnik desne, konzervativne, demokršćanske i antikomunističke Hrvatske demokratske zajednice.
Teško je razabrati motive dolaska Dinka Cvitana, s obzirom na to da radi u instituciji koja je bila jedna od strana u procesu protiv Perkovića. Na stranu to što se državno odvjetništvo nije iskazalo u tom procesu, a tadašnji glavni državni odvjetnik Mladen Bajić radio sve da Perković ne bude izručen Njemačkoj.
Došavši na promociju sporne knjige Cvitan se na neki način solidarizirao s egzekutorom komunističke tajne službe, a okrenuo leđa ubijenim i progonjenim emigrantima i protivnicima totalitarnog jugoslavenskog režima. Izdao je svoju profesiju jer bi podefiniciji uvijek trebao biti na strani potlačenih i ugroženih te se boriti za pravdu. Vrijeme je da o tome nešto kaže i glavni državni odvjetnik Dražen Jelinić jer, Cvitanov dolazak na promociju itekako šteti kredibilitetu institucije kojoj je na čelu.
Ako je dolazak Dinka Cvitana na promociju Nobilove knjige iznenađenje, što tek onda reći za odluku Zlatka Canjuge, bivšeg glavnog tajnika HDZ-a, da se i on glavom i bradom pojavi u Novinarskom domu. Dobro, bio je na promociji i Josip Manolić, bivši premijer i potpredsjednik HDZ-a, ali to i nije neko iznenađenje s obzitom na to da je Manolić bio pripadnik lijevog, komunističko-udbaškog krila vodeće hrvatske stranke. Zlatko Canjuga se tijekom devedesetih, kada je bio na vrhuncu političke karijere, predstavljao kao pripadnik nove generacije hrvatskih konzervativnih političara. Tvrdio je da se njegov svjetonazor i političko djelovanje temelji na domoljublju, demokršćanstvu i svakom odbacivanju komunističkog totalitarizma i Jugoslavije.
Canjuga je bio i predsjednik Dinama, odnosno Croatie kako se tada zvala, te predsjednik Skupštine grad Zagreba, što je u to vrijeme bila najutjecajnija funkcija u glavnom gradu, s obzirom na to da je bio politički dobro umrežen. Proslavio se knjigom „Posljednji razgovor s hrvatskim Judom” u kojoj je na vrlo osebujan način napadao sve protivnike HDZ-a i Franje Tuđmana. Ali to nije bio jedini cilj kratkog Canjuginog izleta u publicističke vode. Pokušao se snishodljivo dodvoriti tadašnjem šefu Franji Tuđmanu, što kod čitatelja i danas izaziva nelagodu kada čita štivo koje je napisano prije više od 20 godina.
Na vrhuncu političke moći otvoreno je zagovarao ponovnu srednjovjekovnu podjelu hrvatskog društva na stališe, a sebi je očito, što tada nismo znali, namijenio ulogu na samom vrhu društvene piramide. Svoj judaški karakter najbolje je pokazao kada je izdao bolesnog Franju Tuđmana te se odmah priključio onima koji su se zalagali da maksimirski klub ponovno postane Dinamo. Ne bi to bilo ništa loše da, dok je Tuđman bio živ i zdrav, nije kritizirao pa i vrijeđao sve one koji su sanjali o Dinamu.
Nakon odlaska iz politike okrenuo se poduzetništvu, a njegova supruga Piruška Canjuga postala je jedna od najbližih suradnica propalog tajkuna Ivice Todorića. Toliko bliska da se i protiv nje trenutno vodi kazneni postupak u aferi Agrokor.
Treba doduše reći da je Anto Nobilo odvjetnik Piruške Canjuge u kaznenom procesu, ali to nikako ne opravdava Zlatka Canjugu što je uveličao ljevičarski hepening u Novinarskom domu.
Dolaskom u Novinarski dom po drugi put je postao hrvatski Juda i farizej, pogazivši tim činom sve ono za što se nominalno zalagao. Izdao je sve vrijednosti koje je propagirao dok je bio glavna ideološka toljaga HDZ-a, te pokazao da nimalo ne drži do svojih nekadašnjih birača koji su mu omogućili današnje enormno bogatstvo i društveni status.
Fenix-magazin/MD/Teleskop.hr/Dražen Ćurić
