Povijesno postrojavanje postrojbi HVO-a / Foto: Preslik Arhiv HVO

Jozo Pavković: HVO u ratu spašavao BiH, sada prisiljen spašavati sebe

Tih travanjskih dana 1992. BiH je bila u ratnom plamenu. Nad gradovima su zavijale sirene za uzbunu,  čistila su se skloništa, mrtvi su se prebrojavali, muškarci su oblačili maskirne odore. Između uzbuna žene i djeca bježali su u neizvjesnost. Na cijeni su bili kalašnjikovi. Bjesnio je rat. Državno vodstvo BiH na čelu s Izetbegovićem nije taj već zahuktali rat smatralo svojim. Napad JNA i srpskih dragovoljaca na Ravno država je prešutjela.

 

Piše Jozo Pavković
Piše Jozo Pavković

Što su trebali Hrvati? Čekati da dožive genocid?! Ili da ich neka vojska spasi, zarobi? Organizirali su se u Hrvatsko vijeće obrane. Bio je 8. travnja 1992. Dan prije bombardiran je Široki Brijeg. Tog jutra dva zrakoplova JNA doletjela su iz Podgorice te raketama i kazetnim bombama zasula civilne ciljeve u užem dijelu Širokog Brijega. Poginulo je šest mojih susjeda. Upisali su se među 24 tisuće stradalih bh.Hrvata. Malo je naroda na svijetu koji su u takvom postotku stradali. U BiH je poginulo više od 7500 pripadnika HVO-a, na tisuće vojnika i civila bile se mučene i ubijane u logorima VRS-a i Armije RBiH. Čak 140.000 ih je prognano s prostora pod kontrolom Vojske Republike Srpske, a 170.000 s teritorija koje je nadzirala Armija BiH.

U miru bošnjački saveznici počeli su sustavno diskreditirati hrvatske oružane snage, a time i njihovu žrtvu te doprinos obrani države. Na žalost, često su i montirali optužnice. Zbog hrvatskih podjela, bilo ih je lakše optuživati i presuđivati im. Zbog svega, danas mnogi bojovnici i časnici HVO-a umjesto ponosa sa strahom ističu svoju ratnu prošlost, a brojni časni generali sklonili su se u Hrvatsku tražeći da im se sudi tamo, a ne u državi koju su branili.

Proslava osnutka HVO-a održana prije tri dana, na 25.godišnjicu, mora biti zaokret. Svim političkim sredstvima treba zaustaviti bošnjačko tužiteljstvo u montiranju sudskih procesa. Gdje to još ima da pobjedničkim vojnicima sude oni što su bili s drugestrane crte. Istodobno, onima što su evidentno počinili zločine iz bošnjačke Armije RbiH sudi se kao herojima. Nikako da se objave optužnice protiv onih koji su iz Armijei VRS-a vršili agresiju na RH. Reciprocitet bi bio, izgleda, jedino oružje u obrani od sudskih progona u Sarajevu i Haagu te zaštiti domovinskih vrijednosti. HVO, dakle, i danas mora postojati.

To Hrvatsko vijeće koje je u ratu branilo svoje živote, domove, prava i državu, nekim drugim sredstvima isto to mora branit i u miru. Borba je to i za povijesnu istinu na koju obvezuju mrtvi, ranjeni, prognani…Zato, jednako kao onog 8.travnja 1992., danas se opet ne smije čekati. Današnji “bojovnici” moraju s jednakim žarom braniti istinu, a ona govori da na područjima koje je kontrolirao HVO nije bilo nijedne masovne grobnice. Istina kazuje i da bh.Hrvati nisu imali nikakve rezervne domovine. I danas se, makar bila i daytonska, u kojoj su poniženi, najiskrenije bore za državu BiH u kojoj i za njihovu istinu mora biti jednako mjesta kao i za bošnjačku i srpsku.To je, baš kao i prije 25 godina, bio “naš rat”.

Fenix-magzin/SIM/Jozo Pavković/Večernji list

Pogledajte drugo

autobus beograd knin jpg

MANJINE I NJIHOVA PRAVA: Dokad će u Hrvatskoj biti jednakih i onih jednakijih?

Niti u jednoj državi u Europi, a možda i na svijetu, nema u postotcima ili …