Već desetljećima Njemačka je brojnim Hrvatima druga domovina. Neki od njih tamo su ostvarili svoje snove, pa i zaradili bogatstvo. Neki su po to tek krenuli, a sigurno ima i onih koji o tome razmišljaju. Nakon što smo jučer usporediti cijene, u RTL Dosjeu Goran Latković istražuje – je li Njemačka za Hrvate i dalje obećana zemlja, piše Danas.hr.
Ćevapi se peku kao na traci, janjetina samo što nije gotova. U minhenskom restoranu Sadmira Huseida traži se mjesto više. Traže se i radnici. Sadmir ih zapošljava 52, većinom doseljenike iz Hrvatske i regije.
“Njih 90 kod mene imaju hranu, smještaj, piće i placa im je 3000-3500 bruto. Zavisi od poreza, na ruke dobiju 2000-2300”, kaže Sadmir Huseidi, vlasnik restorana
Pandemija je kaže promijenila sve, pa nedostaje radnika. Iz Hrvatske je puno upita, ali neki se ne zadrže dugo .
“Imam jednu djevojku iz Hrvatske, radi u šanku dva mjeseca. Kaže da ne može više i da se ne uklapa i u ponedjeljak se vraća u Hrvatsku. Da ovo nije posao za nju. Kaže da nije problem u plaći nego ne može živjeti samo na relaciji kuća-posao”, kaže Huseid.
Pa ne čudi da hrvatski Zavod za zapošljavanje bilježi blagi porast doseljenih. Lani se za zavoda zbog odlaska u inozemstvo odjavilo 4570 osoba, a nakon povratka prijavilo se 5225. Ove godine s istim razlogom objavila se 851 osoba, prijavilo se 892.
Nakon pet mjeseci rada u Njemačkoj, Enđi Adrijević Mladar se vraća u Sinj. Imala je, kaže dobrog poslodavca i solidnu plaću, ali ne i život.
“Shvatila sam da treba cijeniti više našu državu i mogućnosti koje imamo dolje jer jednako ovdje ulažemo trud u nešto što nije naše. Da taj trud uložimo dolje mislim da bi se puno bolje isplatilo, uz to da nas država malo potpomogne”, kaže ova Sinjanka.
Država povratnike pomaže s 200 tisuća kuna, dosad njih 139. U 75 posto slučajeva su to povratnici iz Njemačke, zatim Irske i Švicarske. Pandemija, rat u Ukrajini i inflacija promijenili su radnu sliku Njemačke. Zbog poskupljenja ostaje sve manje novca, a radi se puno. Marku je ovo osma godina u Njemačkoj, sada radi kao vozač taksija.
” Kad sam počeo raditi na baušteli radio sam 10 do 12 sati. Sad radim 8 do 12 sati. Ima slučajeva da ljudi rade svoj posao i onda idu još 2 sata čistiti ili pomagati. Nije med i mlijeko.”, kaže Marko Dornjak iz Münchena.
Nijemcima nedostaje radne snage, posao se nudi na svakom koraku. Najbolje prolaze radnici u zdravstvu i IT-u. Ali Njemačka je daleko od obećane zemlje.
“Obećana je u onoj mjeri kolika su vaša očekivanja. Prije svega njemačka je socijalna zemlja i zemlja koja nudi jednake mogućnosti za sve. Individualno je kako se netko snađe”, tvrdi Dean Đukić, urednik portala Putokaz.eu
Uspjeh u inozemstvu ovisi o kvalificiranosti radnika, želji za radom, znanju jezika i snalažljivosti. Uz sve to potrebno je i malo sreće.
Fenix-magazin/MMD/RTL
