„Kad čovjek govori i piše, i kad svećenik propovijeda s iskustvom u sebi, to ljudi prepoznaju“ – tom se rečenicom može sažeti književna večer u Mainzu na kojoj su predstavljene knjige „Pod zvijezdama, nasmijan“ i „Bog u bijelom“ vlč. Ivana Cestara, voditelja Hrvatske katoličke misije u Essenu.
U prostorijama Hrvatske kulturne zajednice Mainz u subotu, 6. lipnja, okupili su se posjetitelji kako bi se susreli s autorom čiji se književni izraz odlikuje sažetošću, jasnoćom, ali i, kako su konstatirali, nenametljivim emocijama.
Program je otvorila predsjednica Hrvatske kulturne zajednice Mainz Jasna Ačkar, nakon čega je uslijedilo uvodno predstavljanje knjiga i svećenika o kojem je govorio Mijo Nujić, predsjednik Matice hrvatske za ruhrsko područje. Program je vodila Ella Bojčetić tajnica Hrvatskog dušobrižničkog ureda u Frankfurtu, a među nazočnima bio je i delegat dušobrižništva za Hrvate u Njemačkoj fra Petar Klapež i počasni konzul RH u Mainzu Viktor Piel.
Kako je i sam rekao vlč. Ivan Cestar, njegova djela kao i propovijedi nastaju iz neposrednog životnog iskustva, prožetog vjerom i susretima s ljudima. Upravo to im daje posebnu uvjerljivost i jednostavnost. Takav je, uostalom, i sam vlč. Ivan Cestar: nenametljiv u nastupu, jednostavan u izrazu, a uvjerljiv u poruci svojim slušateljima kojom ističe kako nikad nije dovoljno samo promišljati o životu i vjeri, nego ih živjeti i iz njih stvarati.
Vlč. Ivan Cestar je i sam u više navrata naglasio kako njegovi tekstovi nastaju iz neposrednog životnog iskustva, često oblikovanog susretima s ljudima, pastoralnim radom i osobnim krizama. U tom smislu, njegova literatura ne pretendira na estetsku autonomiju u strogo modernističkom smislu, nego se kreće između svjedočanstva i pisanja.
Priča koja se krije iza naslova knjige „Bog u bijelom“
U svom obraćanju otvoreno je govorio o okolnostima koje su prethodile nastanku njegovih knjiga. Povezao ih je s osobnim i pastoralnim iskustvom dolaska u Njemačku i početaka službe u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Essenu.
– Naslovom knjige sam odlučio svjedočiti vjeru napismeno u Boga kad mi je zaista bilo najteže, rekao je vlč. Cestar, dodajući kako su to bili trenuci u kojima se, kako je opisao, čovjek može naći „potpuno sam, neshvaćen“.
Više zanimljivosti: POTEKLE SU I SUZE: Gordana Kopačević u Bruchsalu izazvala emocije knjigom „Zašto je Marina plakala?”
U tom kontekstu prisjetio se i razdoblja iz prosinca 2019. godine, neposredno prije početka pandemije koronavirusa, kada je, kako navodi, u jednoj noći duboke osobne krize doživio iskustvo koje interpretira kao duhovni susret. – Te večeri i te noći, kad sam bio uplakan, došao mi je na vrata on – Isus, rekao je vlč. Ivan.
Kako je istaknuo, taj doživljaj nije doživio kao vizualno iskustvo u klasičnom smislu, nego kao unutarnju sigurnost prisutnosti. – Nisam Mu vidio lice, ali sam znao da je On, kaže.
U tom trenutku, kako je rekao, doživljaj se preoblikovao u poruku utjehe i ohrabrenja. – Isus kao da mi je rekao: „Ivane, što god da bude, bit će sve dobro“.
I bilo je dobro.
– Prošle su godine, šest godina i odlučio sam da naslov knjige bude svjedočanstvo mog susreta s njim, rekao je vlč. Ivan Cestar.
Napomenimo kako se knjiga „Bog u bijelom“ sastoji se od trinaest poglavlja koja prate crkvenu godinu C, nudeći kratke meditativne tekstove koji se oslanjaju na teološku i egzistencijalnu refleksiju. Autor u njima nastoji usporiti čitateljski ritam i usmjeriti ga prema promišljanju svakodnevice iz perspektive vjere.
Tekstovi su u knjizi oblikovani kao kratke misaone cjeline, bez narativne razrade u klasičnom smislu, pri čemu se naglasak premješta s priče na kontemplaciju. U tom okviru, knjiga funkcionira kao zbirka duhovnih zapisa koji se kreću između pastoralne prakse i osobnog promišljanja.
Vlč. Ivan Cestar: Ponekad pišem u autu, na sastancima, budim se u noći…
Zanimanje publike osobito je pobudila zbirka poezije „Pod zvijezdama, nasmijan“, koju autor određuje kao „prije svega refleksivnu i autorefleksivnu poeziju“. U razgovoru s autorom se pokazalo da čitatelje ne privlači samo sadržaj stihova, nego i njihov nastanak.
Posebnu pozornost izazvali su dijelovi zbirke u kojima se prepoznaju prostori autorova života, Podravina i Zagreb, što je u dijelu publike otvorilo i osobne asocijacije. No još više od geografije, zanimala ih je svakodnevica iz koje stihovi nastaju, a kako je otkrio velečasni, oni su daleko od idealizirane slike pjesničkog nadahnuća.
– Ponekad mi dođu stihovi dok se vozim automobilom, ponekad dok sam na sastancima, a ponekad se probudim kasno noću i osjetim stih koji u tom trenutku moram zapisati, inače se neće ponoviti, rekao je vlč. Ivan Cestar, opisujući proces svog pisanja.
U publici je otvoreno postavljeno i pitanje može li se takvo pisanje razumjeti kao bijeg od stvarnosti ili kao oblik duhovnog pročišćenja. Vlč. Cestar na to je kratko odgovorio: – Moji su stihovi put k nečemu.
U toj se rečenici, kako se moglo čuti u daljnjem tijeku večeri, možda i najjasnije sažima njegov odnos prema poeziji jer poeziju doživljava kao otvoreno kretanje putem prema smislu.
Tijekom večeri više je puta otvorena tema ljudskih osjećaja, njihove potrebe i istodobne društvene ambivalentnosti prema njihovom javnom iskazivanju. Naime, zaključak koji se mogao naslutiti iz rasprave jest da su osjećaji istodobno duboko potrebni i često društveno potisnuti, pa se njihovo otvoreno izražavanje nerijetko pogrešno tumači kao slabost.
U tom kontekstu vlč. Cestar se osvrnuo i na vlastito djetinjstvo, prisjećajući se kako je zbog izražene osjetljivosti povremeno bio neshvaćen među vršnjacima. Kako je naveo, ključnu ulogu u njegovu doživljaju te osjetljivosti imala je majka, koja mu je tada rekla da će mu upravo ta osobina u životu biti izvor dobra te kako će “sve biti dobro”.
„I život je donio dobro“, moglo se zaključiti iz njegova izlaganja, jer taj dječak Ivan, nekoć povrijeđen i povučen, danas svećenik koji piše i stvara iz osobnog iskustva, kako se moglo čuti tijekom večeri, upravo iz te osjetljivosti gradi svoj svećenički, književni i ljudski izraz, i ljudima oko sebe nudi utjehu i razumijevanje.
To je dodatno naglašeno i njegovom porukom publici u Mainzu: „Vi, ovdje, meni ste obogaćenje.“
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
