Na današnji dan, prije 31 godinu, u splitskoj Vili Dalmacija dr. Franjo Tuđman – prvi hrvatski predsjednik i predsjednik Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović potpisali su Splitski sporazum, službeno nazvan Deklaracija o oživotvorenju Sporazuma iz Washingtona, zajedničkoj obrani od srpske agresije i postizanju političkog rješenja sukladno naporima međunarodne zajednice, objavio je Petar Škorić na svom Facebook profilu.
“Bio je to jedan od najvažnijih političkih i vojnih sporazuma tijekom Domovinskog rata i rata u Bosni i Hercegovini. U trenutku kada je Bihać bio pred padom, a Bosna i Hercegovina na rubu vojnog sloma, Hrvatska je ponovno preuzela odgovornost i pružila pomoć koja je promijenila tijek povijesti.
Treba podsjetiti da je Hrvatska i prije Splitskog sporazuma primila stotine tisuća izbjeglica iz BiH, liječila tisuće ranjenika, omogućila dopremu humanitarne pomoći i naoružanja te pružala logističku i vojnu potporu obrani Bosne i Hercegovine. Splitski sporazum toj je suradnji dao jasan međunarodno-pravni i politički okvir.
Njime je otvoren put za zajedničke operacije Hrvatske vojske, Hrvatskog vijeća obrane i Armije BiH, koje su u samo nekoliko mjeseci potpuno promijenile odnos snaga na bojištu.
Uslijedile su pobjedničke operacije:
Oluja – oslobođen je najveći dio okupiranog teritorija Republike Hrvatske, deblokiran Bihać i spriječena mogućnost nove humanitarne katastrofe razmjera Srebrenice.
Maestral i Južni potez – oslobođen je velik dio zapadne Bosne, zauzeta HE Bočac, a hrvatske snage izbile su pred Banju Luku. General Vojske Republike Srpske Novica Simić kasnije je priznao da je “Banja Luka bila na kotačima”, spremna za evakuaciju.
Te hrvatske vojne pobjede stvorile su uvjete za završetak rata i otvorile put prema Daytonskom mirovnom sporazumu.
Nažalost, umjesto trajnog poštovanja i zahvalnosti, posljednjih desetljeća svjedočimo sve češćim pokušajima dijela bošnjačke politike da umanji ili potpuno izbriše hrvatski doprinos obrani Bosne i Hercegovine, pa čak i da Hrvatsku pokušava prikazati agresorom.
Takve tvrdnje ne mogu promijeniti povijesne činjenice niti dokumente koji jasno potvrđuju da je upravo legalno vodstvo Bosne i Hercegovine tražilo hrvatsku vojnu pomoć.
Istodobno, Hrvatska nakon smrti predsjednika Tuđmana nije vodila dosljednu politiku prema Bosni i Hercegovini. U razdoblju predsjednika Stjepana Mesića i Ive Josipovića izostajale su jasne poruke potpore hrvatskom narodu u BiH, koji je stigmatiziran, a hrvatski doprinos obrani Bosne i Hercegovine je umanjivan.
Posljednjih godina Republika Hrvatska ponovno snažnije i sustavnije podupire zaštitu položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini.
Tri desetljeća nakon Splitskog sporazuma, Republika Hrvatska ponovno je jasno potvrdila da zaštita hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini ostaje jedno od njezinih strateških nacionalnih interesa. Hrvatski sabor donio je rezoluciju o osnaživanju političkog položaja Hrvata u BIH. Zaključio je da Hrvati u BiH ne ostvaruju u potpunosti Ustavom zajamčenu konstitutivnost i jednakopravnost te je pozvao na reformu izbornog sustava koja će svakom konstitutivnom narodu omogućiti izbor vlastitih legitimnih političkih predstavnika. Istodobno je potvrđena trajna potpora europskom putu BiH, uz dosljedno poštovanje Daytonskog mirovnog sporazuma, načela federalizma, jednakosti i nediskriminacije te korištenje svih političkih, pravnih i diplomatskih mehanizama radi zaštite prava Hrvata u BiH.
Hrvatska pritom ne traži ništa izvan okvira međunarodnog prava, nego dosljednu provedbu Daytonskog mirovnog sporazuma i poštovanje ustavne konstitutivnosti i ravnopravnosti Hrvata, Bošnjaka i Srba.
To je prije svega pitanje poštovanja međunarodnih sporazuma, vladavine prava i dugoročne stabilnosti BiH.
Splitski sporazum ostaje trajni povijesni dokaz:
da je Hrvatska bila saveznik Bosne i Hercegovine u obrani od velikosrpske agresije,
da je Hrvatska svojim vojnim pobjedama omogućila završetak rata i sklapanje mira,
da su pozivi u pomoć dolazili iz Sarajeva prema Zagrebu,
da bez Hrvatske teško može biti govora o opstanku Bihaća, preokretu na bojištu i uspješnom završetku rata.
Zato je važno čuvati povijesnu istinu, bez prešućivanja i bez političkih prilagodbi dnevnim interesima.
S dubokim poštovanjem prisjećamo se svih poginulih i umrlih hrvatskih branitelja, pripadnika Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane te svih koji su svojim žrtvama omogućili slobodu, mir i opstanak hrvatskog naroda, ali i očuvanje Bosne i Hercegovine kao međunarodno priznate države.
22. srpnja 1995. je datum koji nas obvezuje da istinu čuvamo, prenosimo i nikada ne dopustimo njezino prekrajanje”, naveo je u objavi.
Fenix-magazin/IK
