Od stravičnog ubojstva hrvatskog emigranta i intelektualca Josipa Senića, kojeg je vlasnik gostionice u Wieslochu pokraj Heidelberga 10. ožujka 1972. godine zatekao mrtvog u krevetu s prerezanim grkljanom i dva metka u glavi, prošlo je 49 godina a da za to nitko nije odgovarao.
Iako je njemačka policija za ubojstvo Josipa Senića osumnjičila i uhitila udbinog ubojicu Vinka Sindičića, on je kratko nakon toga bio oslobođen navodno na intervenciju njemačke protuobavještajne službe BfV iz Kölna koja je angažirala odvjetnika i platila jamčevinu.
Jedan od Senićevih bliskih suradnika u to vrijeme bio je i Ivan Butković koji je bio vrlo dobro poznavao intelektualne kapacitete i političke stavove Josipa Senića budući su obojica bili dužnosnici Hrvatske mladeži Australije.
Ivan Butković smatra kako je UDBA likvidirala Josipa Senića ne samo zato jer je on bio nekakav nadobudni hrvatski revolucionar i politički protivnik jugoslavenskog komunističkog režima, nego zato jer je Josip Senić bio iznimno pametan i nadaren čovjek koji se između ostaloga bavio književnošću i pjesništvom. Zbog toga svega se Josipa Senića svrstava uz bok Brune Bušića.
Iako je u političkom smislu Josip Senić bio izraziti protivnik jugoslavenske države i komunističkog režima te zagovornik političke borbe koja prema komunističkom režimu treba poduzeti i radikalnije metode u cilju ostvarenja hrvatske neovisnosti, on je u duši bio pjesnik i poeta. Butković se pritom prisjeća kako mu je Senić govorio da hrvatski grubi momci ne shvaćaju kako revolucije zapravo vode pjesnici.
Svaki trenutak svojeg slobodnog vremena Josip Senić provodio je u sydneyskoj knjižnici gdje je proučavao indijsku i kinesku književnost te je neka od tih djela preveo s engleskoga jezika na hrvatski. Zbog toga ga Ivan Butković drži za jednog od najboljih poznavatelja te vrste književnosti u Hrvata.
Iako je početkom razvijanja studentskog bunta i hrvatskog političkog buđenja u Jugoslaviji početkom 1971. nazvanog “Hrvatsko proljeće” vidio mogućnost rušenja komunističkog režima, Josip Senić je na koncu ipak zaključio kako će se Savka Dapčević Kučar i Mika Tripalo ipak povući pred zahtjevima komunističkog režima i J.B. Tita, a što se u konačnici i dogodilo.
Ubrzo nakon sloma “Hrvatskog proljeća” u Jugoslaviji komunistički se režim obračunao i s potencijalnim neprijateljima režima u inozemstvu i dao likvidirati Josipa Senića kojeg je udbin ubojica usmrtio 9. ožujka 1972. godine u Wieslochu.
Fenix-magazin/Dario Holenda
