Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, slikar iz Zadra, Neven Otavijević, autor je specifičnog i gusto protkanog opusa, u kontinuiranom je istraživanju raznovrsnih mogućnosti kako motiva tako i tehnike, kolora posebno.
Život u gradu stvara dojmove koje pjesnici zapisuju u stihu a slikari na platnu ili papiru, govoreći o jedinstvenom osobnom doživljaju okruženja, kuća, gradova, obale, mora, priobalja, drveća, ptica, oblaka, vjetrova, o suživotu svega toga kroz stoljeća na uglavnom manjem ili malom prostoru.
Otavijević rado slika teme iz okolice grada, posebice padine s ponekom kućom ili rijetkim uspravnim stablima ili je riječ o gusto naseljenom prostoru, zbijenom i vjerojatno nedostatnom.
Na njegovim se krajobrazima sluti tišina, sve miruje, sve prekriva nepoznati red, krajobraz uistinu spava jer nema ni vjetra ne čuju se ptice.
Slikajući zgusnute gradske forme, bilo u ulju ili je riječ o crtežu, osjeća se stanovita napetost, grad diše na svoj poseban, vrlo isključiv način, zgrade su naslonjene jedna na drugu i iako nisu previsoke, dojam je da pomalo zaklanjaju nebo.
Svaka od tih zgrada ima samo svoju nikada do kraja ispričanu povijest i ne zna se točno koja je od njih najstarija a koja najmlađa. Kuće i zgrade sliče ljudima, što više stare to su nezadovoljnije, umjesto da ih se cijeni i poštuje, zanemaruje ih se i ruinira.
Svu tu klimu, sve te osjećaje u svoje slike i crteže vješto ugrađuje Neven Otavijević stvarajući odraze vremena, bilježeći ih u ulju ili crtežom, iskreno i bez ustezanja, nadahnuto i inspirirajuće.
Fenix-magazin/SČ/Miroslav Pelikan
