Nedavno je sokolarenje iz Hrvatske upisano u nematerijalnu baštinu UNESCO-a. U povodu toga hrvatski sokolar, glazbenik i kipar Vitold Košir za portal Fenix-magazin.de je otkrio što to znači za Hrvatsku i hrvatske sokolare.
Hrvatsko sokolarstvo UNESCO na listu svjetske nematerijalne kulturne baštine upisano uz sokolarstvo Austrije, Belgije, Češke, Francuske, Irske, Italije, Katara, Kazahstana, Kirgistana, Mađarske, Maroka, Mongolije, Nizozemske, Njemačke, Pakistana, Poljske, Portugala, Koreje, Saudijske Arabije, Sirije, Slovačke, Španjolske i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Priznanje je to svima koji su sokolarstvo sačuvali, unaprijedili i održali do danas. Kao kiparu i glazbeniku najponosniji sam na činjenicu da je sokolarstvo priznata kulturna baština – rekao je Vitold Košir.
FM: Nekolicina vas sokolara djelujete odavno?
-Još od doba bivše države, unatoč tome što je tada bilo zabranjeno, sokolarstvom se do danas aktivno bave Marijan Žižanović, Emilio Menđušić, Vitold Košir, Ivan Horvat, Viktor Šegrt, Stjepan Kenig, Anđelko Turudić, Hari Herak, Mario Murat i Ivica Erstić.
FM: Koji su događaji i osobe pridonijeli današnjem upisu sokolarstva na UNESCO-ovu listu?
Zaslugom Marijana Žižanovića 1991.g. sokolarstvo biva po prvi puta regulirano zakonom o lovstvu. Godine 1992. osnovan je Sokolarski savez Hrvatske. Osnivači su bili Marijan Žižanović, Žarko Peša, Stevo Vujić, Vitold Košir, Bojan Bilanđić, Danimir Žižanović i Andrej Rehak. Zračna luka Zagreb u nomenklaturi zanimanja otvara radno mjesto SOKOLAR na koje zapošljava Krstu Baršića koji time postaje prvi profesionalni hrvatski sokolar. Emilio Menđušić osniva Sokolarski centar u Šibeniku 1995.g. koji do danas predano javnosti prezentira sokolarstvo, odgaja mlade sokolare i radi na upoznavanju, zaštiti i zbrinjavanju ptica grabljivica. Godine 2007. Viktor Šegrt osniva Hrvatski sokolarski klub u Karlovcu. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske utvrđuje da umijeće sokolarenja ima svojstvo nematerijalnog kulturnog dobra. Najzaslužniji od strane sokolara za ovo priznanje je Tomislav Cvar. Ivica Bošković osniva lovno sokolarsku udrugu Sv. Bavon u Antunovcu kod Osijeka 2015.godine. Svi ti događaji su pridonijeli upisu sokolarstva na UNESCO-ovu listu.
FM: Što je zapravo sokolarstvo?
Sokolarstvo je lov s treniranim pticama grabljivicama. Sam lov je vrh piramide čudesnih odnosa čovjeka i divlje životinje, rezultat ogromnog ulaganja emocija i vremena, bezbrojnih treninga. Temelj sokolarstva je povjerenje između sokolara i njegove ptice.
FM: Posebno pitanje predstavljaju ptice, njihova obuka?
Danas u Hrvatskoj imamo fantastične uzgajivače svih vrsta grabljivica interesantnih za sokolarstvo. Polaganjem sokolarskog ispita stječe se osnovno znanje o baratanju pticama, prehrani i načinu obuke.
FM: Je li sokolarstvo lov, sport, naslijeđe iz prošlosti?
Vjerujem da svaki sokolar ima svoj jedinstveni odnos prema sokolarstvu. Nekima je to kulturna tradicija, mnogima sport, mnogima prvenstveno lov. Meni je prvenstveno privilegij razumijevanja prirode ptica grabljivica i užitak sudjelovanja u njihovom slobodnom letu.
FM: Kakva je situacija sa sokolarenjem u svijetu?
Ovakvo kolosalno priznanje od UNESCA za ovoliki broj zemalja pokazatelj je potpune renesanse sokolarstva.
Fenix-magazin/MD/Miroslav Pelikan
