Mnogi se danas pitaju zašto baš sad to pismo Hrvatske biskupske konferencije. Neki analitičari, kao vrlo vjerojatnu, spominju mogućnost da je pismo hrvatskih biskupa patrijarhu Irineju izraz razočaranja zbog tvrdog stava SPC-a po pitanju beatifikacije blaženog Alojzija Stepinca.
Kao što je poznato, održan je susret velikodostojnika Crkve u Hrvata i Srpske pravoslavne crkve, nakon kojeg je izdano i zajedničko priopćenje koje je pobudilo nadu u otvaranje ekumenskog dijaloga i približavanju dviju crkava, a time i liječenju povijesnih rana koje su još otvorene između dvaju naroda.
Nažalost, nakon takvog zajedničkog priopćenja, iz SPC-a su počele stizati poruke koje su jasno davale do znanja da im je održavanje živim mita o hrvatskoj genocidnosti u II. Svjetskom ratu puno važnije od pomirenja i suživota. Tim su pokušali hrvatske biskupe gurnuti preko crte koja označava zadnji dio čvrstog tla pod nogama Crkve koja je uz svoj narod. I hrvatski biskupi su morali progovoriti.
Vrlo jasno vode političke rasprave
Nekima se čini dosta blagim to pismo u kojem hrvatski biskupi upozoravaju patrijarha da vrlo teško izgovara riječ Hrvatska pa umjesto toga blagdane čestita vjernicima u hrvatskim regijama. Taj dojam se može steći i zbog toga što se prvaci Crkve u Hrvata drže vjere i ne politiziraju. Patrijarh Irinej i njegovi suradnici nemaju potrebu ta takvim odmjerenim dijalogom. Oni vrlo jasno vode političke rasprave. Pri tome ne zaboravljaju svakim svojim postupkom provocirati i dizati tenzije.
Neću sad spominjati primjere šibenskog paroha koji je odbijao obaviti službu Božju na pogrebu pokojnog hrvatskog branitelja pravoslavne vjeroispovijesti samo zato što je lijes bio prekriven hrvatskom zastavom i što je tamo bio počasni vod Hrvatske vojske.
Čak i ne vjerujem da vrh SPC-a ima veze s tim. S obzirom na sve što znam o ovoj temi, uvjeren sam da je paroh postupio u skladu s onim što su ga naučili tijekom obrazovanja za posao koji radi. Provokacije SPC-a puno su suptilnije.
Oni su, tako, baš na službu u Pakrac poslali vladiku Jovana Ćulibrka, čovjeka kojemu ne smijemo uzeti za grijeh što je u niškim padobrancima bio ono što bismo mi katolici nazvali vojnim kapelanom. Puno značajnije je to što je 24. svibnja 1996., tadašnji jeromonah na Cetinju Jovan Ćulibrk, bio urednik Zbornika radova sa „znanstvenog“ skupa pod dirigentskom palicom Radovana Karadžića, već tada lica s tjeralice Međunarodnog suda za ratne zločine.
U toj publikaciji su objavljeni radovi u kojima se tvrdi da Srbi kao narod ne mogu počiniti ratne zločine, pa ih nisu počinili niti u Srebrenici, a kamoli u ostatku BiH i Hrvatske, pa tako valjda niti u Vukovaru, Škabrnji, Baćinu…
Jovan Ćulibrk je vladika, u čijoj nadležnosti je i Jasenovac. On za sebe tvrdi da je stručnjak za holokaust, te da je prošao posebnu izobrazbu u Izraelu. Muzej holokausta Yad vashem ima popis svih osoba koje se smatra stručnjacima za pitanje holokausta. Ime Jovana Ćulibrka nije na tom popisu.
Srpska pravoslavna crkva zanemaruje svoje temeljno poslanje
Čim je objavljeno otvoreno pismo Hrvatske biskupske konferencije, patrijarh Srpske pravoslavne crkve Irinej, najavio je svoj odgovor. Međutim, već u toj najavi on je puno toga rekao. Podijelio je lekcije hrvatskim biskupima o tome tko je od njih kakav i koga bi trebalo smijeniti. Malo koga je to moglo začuditi.
Između velikosrpske politike koja svoje korijene ima u Načertaniju Ilije Garašanina i politike Srpske pravoslavne crkve, odavno se može staviti znak jednakosti. Kao što su politički predstavnici Srba u Hrvatskoj na početku devedesetih godina prošlog stoljeća uzimali sebi za pravo određivati kako se Hrvati smiju ponašati i što mogu raditi u vlastitoj državi, isto to još i danas rade čelnici Srpske pravoslavne crkve.
Oni kao da se boje da bi moglo doći do iskrenog i otvorenog ekumenskog dijaloga i međunacionalnog pomirenja. Srpska pravoslavna crkva zanemaruje svoje temeljno poslanje, a to je propovijedanje mira među ljudima.
Naime, da bi svećenici SPC-a mogli propovijedati mir između Hrvata i Srba u Hrvatskoj, oni najprije moraju izgovoriti riječ Hrvatska. Patrijarh Irinej to još nije napravio.
Fenix-magazin/Ante Gugo
