Europski sud za ljudska prava presudio je da Hrvatska nije učinkovito istražila optužbe žene koja je tvrdila da je bila žrtva trgovine ljudima te da je iskorištavana za prostituciju, dosudivši još odštetu od 5.000 eura.
Veliko vijeće suda u Strasbourgu utvrdilo je da su propusti u provođenju istrage doveli do postupovne povrede prava na zabranu ropstva koje jamči Konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Podnositeljica zahtjeva podnijela je kaznenu prijavu protiv muškarca inicijala T. M. tvrdivši da ju je tijekom 2011. prisiljavao na prostituciju. Domaći sud ga je zbog nedostatka dokaza pravomoćno oslobodio krivnje da je počinio kvalificirani oblik kaznenog djela podvođenja.
Sudsko vijeće je presudom od 19. srpnja 2018. utvrdilo da je konvencijska zabrana ropstva primjenjiva na ovaj slučaj te da je došlo do povrede proceduralne obveze države u provođenju istrage i kaznenog postupka.
“Država je na navedenu presudu podnijela zahtjev za preispitivanjem presude pred Velikim vijećem (referral request) koji je prihvaćen”, izvijestio je ured hrvatske predstavnice pred sudom u Strasbourgu.
Ističu da je postojanje trgovine ljudima i/ili prisilne prostitucije činjenično pitanje koje se ispituje u svjetlu svih relevantnih okolnosti slučaja.
Načela koja se odnose na pozitivne obveze država u vezi s trgovinom ljudima primjenjiva su na prisilnu prostituciju pa je sud ispitivao je li država u skladu sa svojim pozitivnim obvezama istraživala podnositeljičin predmet kao potencijalnu trgovinu ljudima.
Sud je utvrdio da je početna policijska istraga, pretragom prostora i vozila T. M.-a dovela do pronalaska određenih dokaza te da je podnositeljica iznijela navode koji se odnose na sastavne elemente trgovine ljudima.
Premda su domaća tijela odmah reagirala na podnositeljičine navode, nisu slijedila neke očigledne tragove koji su mogli razjasniti okolnosti slučaja i utvrditi pravu prirodu odnosa i uporabu sredstava prisile prema podnositeljici, smatra sud.
Ističu da hrvatska tijela nisu poduzela dostatne istražne radnje kao što je identifikacija i ispitivanje susjeda, vlasnika stana u kojem su T. M. i žrtva živjeli, njene majke, kao ni ostalih osoba koje su mogle pružiti detaljnije informacije o njihovu odnosu, već su se u velikoj mjeri oslonili na izjavu podnositeljice, bez dodatnih dokaza.
Sud je utvrdio da je zbog višestrukih nedostataka u domaćoj istrazi bilo otežano utvrđivanje prave prirode odnosa između podnositeljice i navodnog podvoditelja.
Slijedom navedenog, domaća tijela nisu provela učinkovitu istragu podnositeljičinih navoda unatoč postojanju dokaza da je bila izložena postupanju protivnom Konvenciji, izvijestio je Ured.
Fenix-magazin/MD/Hina
