GROBLJA I NJIHOVI URESI

Početak obilježavanja mjesta ukopa umrle osobe bio je zapravo početak ljudske civilizacije; neki kažu da je to bio početak i religije

nadgrobni 2

Iz dana u dan prisustvujemo obredima pokopa i ispraćaju umrlih, više negoli obredima krštenja novorođenih članova naše zajednice. Više vremena provodimo u grobljima pred otvorenim grobovima ili tek iskopanim rakama, negoli u crkvama pred krstionicama. Toliko često smo u grobljima da i ne razmišljamo što se u njima nalazi. Istina, svakodnevno gledamo one stare ramske nadgrobne spomenike – (uspravljene velike) križeve, kao i one nove – mramorne grobnice (s urezanim malim križevima) po kojima prepoznajemo tko je pokojnik bio u životu, je li bio bogat ili siromašan, te koju je društvenu ulogu imao u zajednici kojoj je pripadao.

ŠTO NAM KAZUJU NADGROBNI SPOMENICI?
Nalazeći se u groblju ispred nečijega nadgrobnoga spomenika prepoznajemo kojim su identitetom pokojnika ‘ovjenčali’ oni koji su ga pokopali. Naime, nadgrobni spomenici donose podatke o imenu i prezimenu pokojnika, vremenu, a ponekad i mjestu, njegova rođenja i smrti, veoma često i imena onih koji spomenik podižu, ali i zanimljive epitafe. Osim tih podataka, moguće je uz te spomenike, ili izravno na njima, naći određene aplikacije ili ukrase od posebnog značenja. Njih je moguće vidjeti uz nadgrobne spomenike iz ranijeg razdoblja, dok ih je u posljednje vrijeme sve manje.
Kako se nalazimo u vremenu obilježavanja blagdana Svih svetih i Dušnoga dana, ovom prigodom bilo bi korisno reći nešto i o grobnoj ikonografiji. O njoj sam već pisao u članku „Nadgrobni spomenici – vjerni pokazatelji hrvatskoga religijskog, narodnosnog i ideološko-političkog identiteta“1 i to temeljem monografije Karlovačka groblja u kojoj su autori prikupili i u najkraćim crtama objasnili one najvažnije i najčešće korištene ukrase koji se javljaju na karlovačkim grobljima, a koje je moguće naći i na drugim grobljima diljem Hrvatske, a svakako i Bosne i Hercegovine.2 Jer, početak obilježavanja mjesta ukopa umrle osobe bio je zapravo početak ljudske civilizacije; neki kažu da je to bio početak i religije.

GROBNA IKONOGRAFIJA I SIMBOLIK
U grobnu ikonografiju i simboliku autori navedene monografije (Radovinović/Greber, 2007.: 95-98) ubrajaju sljedeće pojmove:

figura anđela simbol je duhovnosti, nevinosti i često je na dječjim grobovima djece;

baklja simbolizira očišćenje, preporod, vjersku gorljivost i vječni život – besmrtnost; okrenuta naopako znači ugašen život, smrt;
brod je simbol kršćanske crkve;
bršljan kao zimzelena biljka simbolizira besmrtnost;
Davidova zvijezda – Salomonov pečat međunarodni je simbol judaizma;
dupin je simbol uskrsnuća i spasenja;
dim označuje taštinu i traženje ovozemaljske slave;
čičak simbolizira sjećanje, snagu i nedostupnost;
čempres zbog boje simbolizira žalovanje i tugu, ali je i znak nade;
golub je kod katolika simbol Duha Svetoga, a kod židova simbol mira;
grozd je simbol Krista, a harfa znači hvaljenje Bogu i nadu;
hrast simbolizira snagu, autoritet i pobjedu;
janje znači nevinost (na dječjim grobovima) i simbolizira Isusa Krista;
kalež simbolizira sveti sakrament;
klepsidra je simbol vremena koje protječe;
ključevi na grobu ili kipu simbol su duhovne svijesti i pristup vratima onostranosti;
knjiga simbolizira ne samo vjeru nego i pamćenje, znanje i mudrost, s tim što je zatvorena knjiga simbol netaknutosti, skrivene tajne, a otvorena knjiga kazuje da je sadržaj razumljiv i da se u nju mogu upisivati epitafi, poruke;
konj je simbol snage i velikodušnosti, ali i brzine prolaska vremena dok su kosa ili srp simboli smrti i prolaznosti vremena;
košnica je simbol odgoja i obrazovanja;
krevet ili jastuk simbol je mrtvačke postelje dok je krilata lubanja slika smrti, ali i let duše u nebo (krilati kerubin);
križ je najrašireniji i najizrazitiji kršćanski simbol. Od četrdeset i dvije varijante križeva na našim grobljima najzastupljeniji je latinski, potom grčki i Lazarov, odn. trolisni, ali i sidrasti i ruski križevi;
kugla i krug simboliziraju savršenost, homogenost, odsutnost razlikovanja i podjele: kugla je simbol neba, a krug vremena – kotač koji se neprestano okreće;
labirint je simbol vječnosti, a lav čuvar groba od zla i često se nalazi na grobovima ljudi koji su se u životu istakli snagom i hrabrošću;
lastavica je simbol djeteta i majčinstva, leptir uskrsnuća, preobraženja, ali i kratkog života, dok lovor simbolizira neko svjetsko postignuće, slavu;
ljiljan predstavlja čistoću i nedužnost, maćuhica sjećanje i poniznost, a mač pravdu, trajnost, snagu, ali i smrt, dok mak znači vječni san;
maslinova grana simbol je mira što ga Bog uspostavlja s čovjekom, te oprosta i humanosti, menorah (sedmokraki svijećnjak) judaizma, ali i Božje mudrosti;
obelisk (piramida) sugerira vezu između neba i zemlje, simbolizira vječni život;
oko je simbol Božje sveprisutnosti i poniznosti, ali oko u trokutu simbolizira sv. Trojstvo;
orao simbolizira hrabrost, vjeru, plemenitost, kontemplaciju, ali i militantnost, a orao sa zrakama simbol je vječne straže ili slobode i često se nalazi na vojničkim grobljima;
palmina grana simbol je pobjede mučenika nad patnjom i smrću;
pas sklupčan oko gospodarevih nogu (većinom žena) znači odanost i lojalnost, pijetao buđenje i uskrsnuće;
polumjesec je simbol promjene i povratka oblika, a u islamu predstavlja uskrsnuće;
prelomljeni prsten simbolizira narušeni obiteljski krug, a prelomljeni stup ruševinu, nagli prekid mladoga života;
ptica u letu predstavlja vječni život i uskrsnuće;
riba je simbol kršćanstva, vjere u život i duhovne hrane; rogovi znače uskrsnuće;

 

nadgrobni 1
ruka simbolizira snagu, vlast, pruženu pomoć i zaštitu, a ruke u rukovanju ili sklopljene znak su rastanka; muška i ženska ruka simboliziraju brak, uzdignute ruke pokazuju put u nebo;
ruža simbolizira bezgrešnost, često je povezana s Bl. Djevicom Marijom u raju – ruža bez trnja. Ako je na njoj puno pupoljaka tada je ona simbol kratkoga zemaljskog života, ako je u punom cvatu tada simbolizira smrt u naponu životne snage, a spletena u vijenac simbolizira nagradu za vrline ili ljepotu);
ružmarin simbolizira sjećanje;
sfinga je čuvar groba;
sidro se javlja u ranom kršćanstvu kao simbol vjere i nade, ali i počinka; ako je sidro s prekinutim lancem znači smrt, zadnje čovjekovo odmorište;
sova je simbol mudrosti, samoće ali i opomena skore smrti;
sarkofag je kameni sanduk u koji su se od egipatskih vremena sahranjivali mrtvaci. Na njegovim stranicama ispisani su tekstovi te urezbareni prizori iz pokojnikova života, što je posebno vidljivo na sarkofagu bl. Alojzija Stepinca u Zagrebačkoj katedrali;
srce kao pokretač ljudskog života simbolizira ljubav prema pokojniku i odanost; srce okrunjeno trnovom krunom simbol je Kristove muke koju je podnio za ljudske grijehe; srce probodeno mačem simbolizira srce Djevice Marije;
stablo znači život i obnavljanje, ali i Znanje, pri čemu mladica stabla simbolizira besmrtnost, a deblo kratkotrajnost života;
stijena je simbol vječne snage ali i bezgrešnosti;
stolica (prazna) odsutnost osobe i smrt;
strijela simbolizira smrt, a stup Crkvu i Krista i najvećim je dijelom povezan s komemoracijom;
sunce (izlazeće ili zalazeće) simbol je granice života i smrti, ali i prolaznosti;
svjetiljka, sunce i zvijezde simboli su svjetlosti i topline, dok školjka simbolizira hodočasništvo;
šljem (kaciga) simbolizira vojnu službu, snagu i zaštitu;
tisa simbolizira žalovanje, a tužna vrba na grobovima židova tugu i žalovanje;
urna je tradicionalni masonski simbol, ona kao i sarkofag evocira na boravište: ako je prazna – duša je otišla u nebo, ako je drapirana – mrtvački pokrov tijela kojeg je napustila duša, a ako je s plamenom znači novi život, vječno sjećanje;
uroboros – zmija što sama sebi jede rep simbolizira vječnost, ali i vječni krug obnavljanja života iz smrti;
vijenac (i kruna) znak je pobjede i odličja, otkupljenja i spasa;
voće simbolizira vječno obilje;
voda koja se izlijeva iz vrča u rukama pojavljuje se na židovskim grobovima levita koji u obredima u sinagogama izlijevaju vodu na ruke;
vrata predstavljaju ulaz u nebesku vječnost;
zmaj simbolizira trijumf nad grijehom, a žaba svjetovni užitak, ali i grijeh;
zvijezda petokraka na grobovima ustanovljenim prije 1945. simbolizira božansko vodstvo ili božansku naklonost, dok u razdoblju od 1945. do 1990. predstavlja znak da je pokojnik pripadao partizanskome pokretu i da, iz političkih i ideoloških razloga, nije prihvaćao kršćanska ili neka druga religijska nadgrobna obilježja;
žetalac simbolizira nemilosrdnu smrt, a žito (vlati, u klasu, snopu) simbol je plodnosti, ali i božanske žetve.
Đekić navodi kako se na nadgrobnim spomenicima na grobljima 19. i 20. stoljeća pojavljuju veoma često simboli iz ranoga kršćanstva: alfa i omega, pax, ribe, uljanice, zatim crkveni predmeti (svijeće, svijećnjaci, goruće luči) kao i znamenja različitih profesija: industrija (čekić, zupčanik), liječničko zvanje (zmija), pomorci (dupin, trozubac, sidro, kormilo, globus, kompas), političari (pisaljke, kodeksi), trgovci uvoznom robom (bale pamuka), sestre milosrdnice (djeca u zagrljaju) itd. (Đekić, 2005.: 67)
Uz masonske simbole koji se diskretno pojavljuju (velika zvijezda, kompas, kutomjer, zidarski alati) na katoličkim grobljima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini – što je i (samo)razumljivo – najviše je kršćanskih simbola, od kojih su najznačajniji križevi, kojih ima svih vrsta. Potrebno je napomenuti kako se u grobnicama plemićkih obitelji nalaze i posebno urađeni obiteljski grbovi, koji, opet, predstavljaju posebno identitetsko očitovanje.

UMJESTO ZAKLJUČKA

Svjesni smo veoma često da odnosom prema nama naš pokojnik i nije zaslužio tako skup nadgrobni spomenik niti tako bogatu grobnu ornamentiku. Ali, jesmo mi. Taj spomenik koji podižemo kao „zahvalna djeca“- spomenik je nama živima. Jer, što će spomenik mrtvima? Njih tako-i-tako nema. Spomenici i grobnice koje podižemo govore o nama, kao što o nama govori i sve ono što ćemo činiti sada u povodu blagdana Svih svetih i Dušnoga dana.

________________________________________

1Tekst o nadgrobnim spomenicima kao smjerokazima naših identiteta objavljen je u Zborniku radova Matice hrvatske Zagreb pod naslovom “Hrvatski identitet. Zbornik radova sa znanstvenoga skupa održanog u Palači Matice hrvatske 7. i 8. svibnja 2009.” Matica hrvatska, str. 233-254. (gl. ur. Romana Horvat).

2Autori monografije prema vlastitome iskazu pojmovnik su sastavili po tekstovima iz Rječnika simbola Jeana Chevaliera i Alaina Gheerrbranta, Leksikona ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva grupe autora, Općeg religijskog leksikona i teksta Grobna ikonografija i simbolika Daine Glavočić objavljene u knjizi „Kozala“, monografiji o riječkom komunalnom groblju (Radovinović, R. / Greber, Z.: nav. dj., str. 95. također i autor monografije o groblju Kozala (vidi Đekić, V.: nav. dj., str. 64-67). donosi širi popis simbola i njihovih značenja koji se u bitnome ne razlikuje od onoga koji se spominje u monografiji o Čakovečkim grobljima.

Piše: Ivan Markešić, sociolog religije, Zagreb

www.prometej.ba

 

Pogledajte drugo

POTRESNO PISMO KĆERI NESTALOG BUGOJANSKOG HRVATA: Tata, nisi zaboravljen. Naći ću te. Obećavam…

Prije 5 godina kći nestaloga bugojanskog Hrvata je objavila pismo koje portal Poskok. info prenosi …