Domagoj Kapulica je 34-godišnjak iz Dortmunda koji je početkom ožujka iz mutnog i hladnog jezera spasio 2-godišnjeg Abdullaha i njegovu trudnu majku Siebel Tekin (30).
Sve se dogodilo 02. ožujka oko 15 sati. Domagoj je sa suprugom Marinom i sinom Rokom šetao pored umjetnog jezera Phoenix-See i zastao kako bi na kiosku kupio pomfrit sinu.
– Bio sam okrenut leđima jezeru i čekao sam narudžbu. Tad sam čuo nekakav zvuk, kao da je nešto upalo u vodu. Okrenuo sam se i otrčao do ograde. Vidio sam kako dijete polako nestaje u mutnoj vodi. Nisam razmišljao, bacio sam mobitel, preskočio ogradu visoku oko metar i pol i uskočio u jezero. Dijete je možda bilo 15 sekundi u vodi dok nisam stigao. Sve se odvijalo brzo – prisjeća se Domagoj Kapulica za Fenix-magazin.de.
Domagoj je vukao dijete plivajući prema obali, ali onda je vidio kako se još netko utapa. Bila je to žena koja se već nagutala vode.
– Povukao sam i nju, bili su to teški trenutci. Držao sam dječaka iznad vode, pazio da ne potone i vukao i nju. Nekako sam s njima uspio doplivati do obale. Dvojica mladića su povukla dijete, a ja sam nakon toga ženu izvukao na obalu. Ubrzo je došla i hitna pomoć i odvezla dijete i majku u bolnicu. Nisam ništa znao o njima, niti tko su, kako se zovu, niti odakle su. Tek sam kasnije doznao da je žena trudna – kaže Domagoj.
Domagoj, kaže, nije niti trenutak razmišljao što učiniti. Nije razmišljao ni o temperaturi jezera. Nije mislio ni na to što je voda u jezeru mutna i što se i njemu moglo nešto dogoditi.
Supruga je htjela u šetnju
– Ne znam koja je temperatura bila. U tim trenutcima ne razmišljaš o temperaturi. To je bio prvi dan nakon duljeg vremena da je sunce malo izišlo, a vrijeme bilo toplije pa mi je žena predložila da se idemo malo prošetati oko tog jezera. Ne znam točno koja je temperatura bila tog dana, ali nekoliko dana ranije sam pročitao da je temperatura zraka bila čak ispod -17 stupnjeva. No, to mi nije bilo bitno, nisam razmišljao. Kad vidiš dijete u vodi, ne razmišljaš, činiš sve da ga spasiš – kaže Domagoj.
Iako ga njemački mediji nazivaju herojem, Domagoj se takvim ne smatra. Za ovu priču javnost ne bi niti doznala da Siebel nije odlučila upoznati čovjeka koji je spasio nju i dijete. Otišla je na Radio 91,2 i preko radija pokušala doći do Domagoja i došla. Sreli su se pored jezera, točno na mjestu gdje se sve odvijalo.
– Siebel mi se zahvalila, rekla je kako će mi cijelog života biti zahvalna. Dijete joj se u trenutku provuklo kroz metalnu ogradu i upalo u vodu. Ona ne zna plivati, ali je krenula za njim i pokušala ga spasiti. Umalo je i ona izgubila život. Srećom, sve se završilo dobro. Dobro je i ona, i sin, a i beba u trbuhu – kaže Domagoj.
Domagoj i Siebel će ostati u kontaktu. Razmijenili su brojeve i planiraju se susresti.
– Taj dan kad smo se dogovorili naći, njezin suprug nikako nije mogao dobiti slobodno na poslu. Ali je rekao kako me želi upoznati, te kako se moramo obvezno naći, pa ćemo se naći čim se sve malo primiri – kaže Domagoj.
Domagoj je ugostitelj. Rođen je i odrastao u Dortmundu. Otac mu je iz Ciste Velike, a majka iz Stipanića pored Tomislavgrada. U rodni kraj odlazi nekoliko puta godišnje.
– Volim otići u Cistu Veliku iako tamo više nemam obitelji. Svi su mi u Njemačkoj. No, sa svojom obitelji svake godine odemo dolje, ljeti je to najčešće Cista Velika i Brela, a onda produžimo prema Pelješcu i tako već nekoliko godina – kaže Domagoj.
Fenix-magazin/MD/Zvonko Bosnić
