U Sarajevu su se dogodile ponovno vrlo agresivne demonstracije. Kod onih prvih na kojima su jugonostalgičari mahali i jugoslavenskim zastavama u želji da se spriječe misu za žrtve Bleiburga, sudjelovale su i pristalice SDA, vjerojatno u nadi da će na taj način steći simpatije kod određenih bošnjačkih krugova koji nisu zaboravili Tita.
Piše: Dr. fra Luka Marković
Nakon tih demonstracija, koje su očito ohrabrile titoističke snage, najveću štetu su imali oni s čijom ideologijom je komunistička nespojiva. Naravno, to se ne odnosi na Komšića, jer je jedan od najvećih pristalica Titovoga komunizma, nego na SDA.
Ono što sam u kolumni neposredno nakon demonstracija ustvrdio, dogodilo se. SDA je ubrzo nakon tih demonstracija izgubio vlast u Sarajevskoj županiji. Preuzeli su je oni čiji su simpatizeri organizirali demonstracije protiv „hrvatskoga nacionalizma“.
Zadnje demonstracije, organizirane od strane simpatizera Izetbegovića i Komšića, nisu podržali oni koji su organizirali prve. A i zašto bi? Nakon toliko vremena pružila im se prilika da u ime bošnjačkoga naroda ovladaju Bosnom i Hercegovinom i Federacijom u koaliciji s dojučerašnjim Izetbegovićvim partnerima Čovićem i Dodikom.
Kako stvari stoje, imaju u tim namjerama i podršku međunarodne zajednice, pogotovo one zapadne. Demonstracije pristalica SDA od prije nekoliko dana su vjerojatno još i više učvrstili uvjerenje zapadne politike da se na SDA i Komšića ne može osloniti kod rješavanja nagomilanih bosansko-hercegovačkih problema. A vremena za odgađanje nema, jer bi se stanje i u onako uzavreloj Bosni i Hercegovini, pogotovo nakon izbora u Crnoj Gori, moglo pogoršati.
Iracionalna srpska politika u BiH, koja sanja o „srpskom svetu“, mogla bi, ohrabrena pobjedom prosrpskih snaga u Crnoj Gori, krenuti za još jačim približavanjem Srbiji. Budući je stanje među bošnjačkim strankama vrlo napeto, s obzirom na određene prijetnje nekim političarima iz „Osmorke“, navodnim izdajnicima, stvar bi se mogla još i više zakomplicirati. Samo onaj tko ne poznaje previranja u svijetu islama, može biti uvjeren kako će Bošnjaci muslimani prihvatiti da njihovim većinskim prostorom ovladaju ateisti i pripadnici drugih religija.
Bošnjačka netrepljivost
Moguće među bošnjačke netrpeljivosti ili, ne daj Bože, sukobe, mogao bi iskoristiti Dodik povlačeći one poteze o kojima je govori sustavno. Njegovi nepromišljeni pokušaji secesionizma, doveli bi do ozbiljnijih nemira u BiH, a možda i sukoba. Zapadna politika, koja je poznata po površnim analizama stanja u manje važnim državama svijeta, stavljala je godinama sve karte na građansku državu, ne shvaćajući da se višenacionalnu BiH ne može urediti na taj način, ukoliko to ne žele druga dva konstitutivna naroda.
Pokušaj da se BiH približi Zapadu, usmjerio je tu istu politiku na traženje novih rješenja, vežući Hrvate uz one koji su donedavno bili najveći zagovornici građanski uređene BiH. Ne radi se o nikakvoj islamofobiji, o čemu govore pojedini Izetbegovićevi i Komšićevi igrači, nego o pokušaju da se nađe zadovoljavajuće rješenje za BiH koje bi ju se udaljilo od ruskoga utjecaja. Problem leži u činjenici da zapadna politika vrlo često ignorira bitne probleme, nudeći i ona vrlo upitna rješenja.
To što se sada pokušava preko građanskih stranaka, moglo se učiniti i s SDA da je na vrijeme izvršen pritisak na one bošnjačke krugove, a to su uglavnom bili svi politički, koji žele pretvoriti Federaciju u bošnjačku polovicu države. Nažalost to nije učinjeno. Što više ohrabrivalo se određene bošnjačke političare u pokušaju da se preko građanski uređene Federacije zanemare želje hrvatskoga naroda. Čak se išlo tako daleko, pogotovo od strane pojedinih krugova iz Njemačke i Amerike, da se i silom željelo nametnuti građansko uređenje Federacije, omogućavajući na taj način Bošnjacima da biraju Hrvatima političke predstavnike.
Visoki predstavnik Schmidt koji je djelomično revidirao Izborni zakon i spriječio nadglasavanje Hrvata u Federaciji, trebao je ići i korak dalje, te ne dozvoliti Bošnjacima da biraju hrvatskoga člana državnoga predsjedništva. Napeto stanje u Federaciji danas pokazuje sve zablude zapadne politike u odnosu na BiH. Za Bošnjake muslimane nije bio veliki problem omogućavanje Hrvatima korištenje njihovih ustavno zagarantiranih prava biranja vlastitih predstavnika, koliko činjenica da bi im to sada mogla omogućiti „Osmorka“, koju Bošnjaci muslimani, ako se stvar gleda realno, i ne smatraju svojim predstavnikom. Uostalom, na pravo Hrvata da biraju svojega člana državnoga predsjedništva upozoravali su ugledni bošnjački političari poput Silajdžića, ali i vjerski poglavari poput Kavazović.
To da Bošnjaci okupljeni oko SDA nisu prihvatili novi Izborni zakone treba tražiti i u strahu od gubitka utjecaja među bošnjačkim biračkim tijelom. Ono što bi se njima dogodilo da su prihvatili ono na što Hrvati u BiH imaju pravo, dogodit će se sada „Osmorkc“ ako prihvati realiziranje hrvatski izbornih prava. Upravo zbog shvaćanja da bi im se to moglo dogoditi, dogovori Hrvata s „Osmorkom“, ukoliko ona uopće opstane neko vrijeme na okupu, neće uroditi plodom. To što trenutno sve upućuje na izlazak Hrvatima BiH u susret od strane „Osmorke“, nije nikakva garancija da će se i dogoditi.
Duboka država
Duboka država koju SDA kontrolira još uvijek, ali i strah od potpunoga gubitka utjecaja unutar bošnjačkoga biračkoga tijela, moglo bi utjecati na određene krugove u „Osmorci“ da odustanu od obećanoga. Zar nije i Izetbegović puno toga obećao? Hrvatima bi se moglo dogoditi da ponovno ne dobiju ono što im godinama lakovjerno i prebrzo obećavaju njihovi politički predstavnici. Šteta što zapadna politika u želji da uredi BiH po svojim zamislima, nije ranije shvatila realno stanje etničkih, vjerskih i političkih odnosa u BiH. Trebalo je, pa i pritiscima, učiniti sve da dođe do približavanja Hrvata i Bošnjaka, kao što je to svojevremeno učinjeno pred deblokadu Bihaća – da se Hrvati osjete ravnopravno tretiranim od strane Bošnjaka.
Dobra suradnja Hrvata i Bošnjaka bi bilo jasno upozorenje Srbiji i Dodiku da nema ništa od „srpskoga sveta“. Hrvatima u BiH odgovara samo mirno i pravedno rješavanje etničkih nesporazuma, ali i onih među samim Bošnjacima. Svaki ozbiljniji nemir u državi, bio bi na štetu hrvatskoga korpusa, pogotovo onoga koji živi izmiješan s Bošnjacima. Što se Republike Srpske tiče, to su druge priče. Tamo Hrvata danas od nekadašnjih nekoliko stotina tisuća gotovo da i nema. Da zapadna politika nije imala previše obzira prema Beogradu, kad je hrvatska i bošnjačka vojska bila pred Banja Lukom, bilo bi ih danas u Posavini i pojedinim dijelovima Bosne neusporedivo više.
Uostalom, tko zna što zapadna politika želi?
Kontinuirano popuštanje Vučiću, za kojega se zna da pripada ideolozima „srpskoga sveta“, kao i izbori u Crnoj Gori pozivaju na oprez. Uostalom, zar nije nedavno francuski veleposlanik u Crnoj Gori, na svoj način, podržao tamošnjega novoizabranoga predsjednika. Srbija je siromašna i bez demokracije, pa ipak stoljećima bliska pojedinim zapadnim krugovima. Za Bošnjake razlog više da se približe Hrvatima. Ali isto tako da preispitaju koji su to krugovi unutar bošnjačkoga korpusa koji ih sustavno guraju u sukob s hrvatskim narodom koji im je u prošlom ratu toliko pomogao. Nesporazuma između Hrvata i Bošnjaka je bilo. Bilo je i zločina s obje strane. Ali to se ne može usporediti s onim što su pristalice „srpskoga sveta“ i Hrvatima i Bošnjacima učinile. Vrijeme je da emocije ustupe prostor razumskom sagledavanju istine.
Fenix-magazin/IK/Dr. fra Luka Marković
