Stanje u BiH postaje sve eksplozivnije, čemu doprinose i pojedini političari razbacujući se poznatim uobičajenim ratničkim frazama.
Za Fenix-magazin piše: Dr. fra Luka Marković
Prijetnje poput onih srpskih političara kako će se odcijepiti od BiH, ukoliko Dodik bude osuđen, ili one Bošnjaka kako će to spriječiti po svaku cijenu, treba uzeti ozbiljno. U normalnim okolnostima bile bi te prijetnje uobičajene retoričke igrarije, na kakve su se ljudi u BiH navikli.
Nažalost, s obzirom na današnje okolnosti, mogu biti vrlo opasne. Opasnost leži u tome što i srpski i bošnjački političari svojim izjavama onemogućavaju bilo kakvo rješenje. Strana koja u presudi bude poražena, bit će prisiljena reagirati, ukoliko želi ostati vjerodostojna pred svojim biračima.
Ono što na poseban način zabrinjava jest američka politika koja bi s Trumpom mogla dići ruke od BiH, što bi pojačalo napetost između Srba i Bošnjaka, čak izazvati nove sukobe, u koje bi bili uvučeni i Hrvati. Nitko ne može biti siguran da Trump, nakon toliko besramnih izjava i odluka, neće dati odriješene ruke srpskoj politici da pomogne Dodiku u odcjepljenju Republike Srpske, kao niti to da određeni krugovi među bošnjačkim unitaristima neće povući riskantne poteze, vjerujući kako je došao njihov trenutak. Zabrinjavati bi trebalo i stanje u europskoj politici, gdje se za riječ sve češće javljaju i oni koje ne interesira zajedništvo u Europi. Srpski secesionisti bi kod njih mogli naći na razumijevanje.
Čovićeva obećanja služe samo učvršćivanju njegove pozicije među Hrvatima
Što se Hrvata tiče, to su ustaljene priče. Čović obećava već tridesetak godina kako će riješiti pitanje Izbornog zakona u kojem bi Hrvati mogli birati svoje predstavnike. Nažalost, ta priča služi samo učvršćivanju njegove pozicije među Hrvatima. Od tog obećanja nema ništa, dobro to zna i on sam, jer se od bošnjačkih političara nitko ne usudi krenuti u taj za njih riskantan posao.
Onaj od bošnjačkih političara koji bi se odlučio podržati Hrvate u njihovim pravednim zahtjevima, bio bi politički mrtav. Zna to Čović jako dobro, pa ipak daje Hrvatima obećanja koja ne može ispuniti. Čovjek može samo žaliti zbog tolikog sljepila unutar bošnjačke politike, ali i unutar pojedinih intelektualnih krugova, koja ne vidi da se srpskom secesionizmu ne može stati na kraj bez suradnje s Hrvatima, kao što danas ne bi bilo samostalne BiH bez sudjelovanja Hrvata na referendumu o samostalnosti. Jedan od razloga za podržavanje Željka Komšića leži u tom nerazumnom pristupanju rješavanja etničkih problema u BiH.
Pokušaj majorizacije Hrvata
Da su Bošnjaci puno ranije shvatili da je nemoguća unitarna BiH s tri konstitutivna naroda, vjerojatno bi stanje u državi bilo manje eksplozivno, jer bi suradnja Hrvata i Bošnjaka lakše neutralizirala srpske želje o odcjepljenju. Iako je Dayton, koji je dao Srbima 49 posto BiH, bio prevara Bošnjaka i Hrvata, moglo ga se uz pomoć međunarodne zajednice revidirati pritiskom na srpsku politiku, pa i onu s druge strane Drine.
Nažalost, bošnjački politički krugovi su ostali dosljedni sebi u pokušaju majorizacije Hrvata. Izborni zakon koji bi garantirao Hrvatima biranje svojih predstavnika, pa čak i preko neke federalne jedinice diskontinuiteta, otvorio bi više prostora i za pluralizam unutar hrvatskog korpusa, a time i bolju suradnju s Bošnjacima. Nažalost, do toga nije došlo. Nema potpuno jasnog odgovora što je bio glavni motiv majorizacije Hrvata. Da li s radi o političkom sljepilu, ekstremnom unitarizmu ili nekim drugim planovima, teško je znati. Nitko ne može isključiti niti mogućnost da određeni politički krugovi među Bošnjacima razmišljaju o vlastitoj federalnoj jedinici, o čemu se ne usude govoriti otvoreno.
Možda čak čekaju podoban trenutak da se za to javno izjasne. Dosadašnja šutnja je možda uzrokovana podijeljenim mišljenjima unutar bošnjačkih političkih krugova, onih koji strepe od takve federalne jedinice, jer bi stajala pod jačim utjecajem islama, i drugih koji je priželjkuju.
U mutnom se lovi
Ako postoje oni koji je priželjkuju, osuda Dodika bi bila prilika za to. U mutnom se lovi. Nitko ne može isključiti da tu postoje i neki dogovori. U neuređenoj državi sve je moguće, pa i to da među onima koji govore o unitarnoj BiH, ima i ponekih koji priželjkuju svoj komadić zemlje, na kojem bi se mogli organizirati kako žele. U svakom slučaju, izricanje presude Dodiku bit će vrlo zanimljivo. Bude li osuđen, bit će velikih protesta od strane Srba. Ako pak ne bude osuđen, pobunit će se Bošnjaci. Da je u Americi ostala stara politika, Dodik bi dobro pazio što čini. S Trumpom na čelu Amerike, a time i NATO-a, morat će Bošnjaci biti oprezni. Uostalom nije nikakva tajna da Vučić i Dodik već imaju prijatelje i unutar Europske unije. Ono čemu se običan građanin BiH može nadati, jest to da će razum i kod Srba i Bošnjaka ovladati emocijama. Kakva god bude osuda, trebat će puno mudrosti i sreće da se izbjegnu sukobi. Započeti sukobe nije teško, teško je od nasilja preći u stanje mira.
Fenix-magazin/MD/Dr. fra Luka Marković
