Žestoki sam protivnik cijepljenja djece protiv Covida-19, ali nisam protivnik i ostalih cijepljenja u dječjoj dobi koja su do sada ostavila na životu stotine milijuna, a možda i milijardu djece.
Piše Dr. Jure Burić
Sjećam se dobro kad nam je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu prije više od pedeset godina profesor iz pedijatrije uspoređivao rezultate obveznog cijepljenje protiv polyomielitisa (dječje paralize) kod nas i neobveznog (po odluci samih roditelja) u Njemačkoj. Kroz to vrijeme mi smo bilježili na prstima jedne ruke komplikacije cijepljenja, dok su se u Njemačkoj djeca u tisućama razbolijevala od te nesretne bolesti.
Osobno sam svjestan činjenice kako su cijepiva najveći domet i uspjeh medicinske znanosti, ali i opravdane opasnosti da se u ta mala dječja tijela unose sumnjive i još neispitane tvari koje mogu djetetu i te kako naškoditi.
Nije lijepu spoznaju iznijela profesorica dr. Alemka Markotić kako su se cjepiva ranije ispitivala na siromašnoj djeci Afrike, a onda primjenjivala u bogatom dijelu svijeta. Nije lijepo ni čuti kako bi se takva testiranja u budućnosti, pa i ovo sada o Covidu-19, trebala ispitivati i na našoj djeci. Nitko ne želi da njegovo dijete bude nečiji pokusni kunić. Ne bi to vrlo vjerojatno željela ni profesorica kad bi imala svoju djecu, tim više što znanstvena istraživanja pokazuju slijedeće: ”djeca u dobi od 5 do 11 godina imaju izuzetno nizak rizik smrti od Covida-19.
Ovih dana objavljeni su podaci istraživača sa Stanford Cathrine Axfors i John Ioannidis. Ako je to istraživanje točno i ako je korektno preneseno u hrvatske medije, u toj metaanalizi koja kombinira podatke iz pet studija, istraživači sa Stanforda Cathrine Axfors i John Ioannidis pronašli su srednju stopu smrtnosti od infekcije (IFR) od 0,0027 posto kod djece u dobi od 0 do 19 godina. U djece u dobi od 5 do 11 godina IFR je još niži.
Ponavljam, ako je to točno, jer dosad nisam nigdje pročitao da su to krivi podatci, onda se s pravom valja zapitati je li takav postotak dovoljan razlog da nam se djeca ostave na miru. Tim više što se ne zna koliki je zapravo rizik smrtnosti primanja jedne takve neistražena, pa samim time i sumnjiv cjepiva.
I sam sam pristao primiti Covid-19 cjepivo, riskirajući po nekima “kako će me to cjepivo dokrajčiti”. Hvala Bogu, nije me dokrajčilo niti imam ikakvih posljedica. Ali sve ovo drugom me je nagnalo na razmišljanje: treba li doista cijepiti malu djecu?
Obzirom da i sam imam malu unučad, nisam sklon da se njih cijepi i da se na njima eksperimentira. Takvih razmišljanja i “osamljenih vitezov” protivljenja cijepljenju je još uvijek, bar u Hrvatskoj, veliki broj. Ne bi bilo dobro kada bi oni svojim buntom o “jadu zabaviti” one koji bi donijeli obvezu cijepljenja male djece i u Hrvatskoj.
Fenix-magazin/SIM/ Dr. Jure Burić
NAPOMENA: Dr. Jure Burić je poznati dubrovački liječnik i ratni povjerenik Vlade Republike Hrvatske za jug Hrvatske, prvi župan Dubrovačko-neretvanski i bivši zastupnik u Županijskom domu Hrvatskog državnog sabor do njegovoga ukinuća.
