U subotu (5. studenog) u Omišu je pokopan 25-godišnji Stjepan Jerković kojeg je u noći sa subote na nedjelju (30. listopada) u Münchenu ubio 22-godišnji K.P., Bošnjak sa bosanskohercegovačkim državljanstvom koji je podrijetlom iz Zenice.
Mladog Hrvata su uz članove obitelji i rodbine na posljednji počinak ispratili brojni njegovi prijatelji i kolege koji su u Omiš došli iz Njemačke, a među kojima je i devetero članova nogometnog kluba Münchner Kickers na čijem je čelu Marko Ešegović, a čiji član kluba je bio i ubijeni mladić.
Teško je bilo onima koji iz poslovnih i drugih razloga nisu mogli putovati iz Njemačke ali su s tugom u srcu i mislima bili uz obitelj koju je pogodila nesretna sudbina. Među njima je Dario Radman iz Frankfurta, čiji je sin Frane po majčinoj strani prvi rođak ubijenog Stjepana Jerkovića.
Kao što je Fenix-magazin već pisao, Frane Radman je 18-godišnji nogometaš SG-Heustamm-Zrinski iz Heusenstamma nedaleko od Frankfurta koji je, kad je doznao za smrt svog rođaka Stjepana, nazvao oca i sav u šoku drhtavim glasom mu rekao što se dogodilo.
Ubrzo su i mnogi njemački i hrvatski mediji pisali o ubojstvu Stjepana Jerkovića, no mnogi, kaže Dario Radman, nisu pisali istinite informacije već su objavljivali ono što su prvo čuli.
Mnogi mediji su objavili neprovjerene informacije o onome što se događalo u večeri ubojstva kao i ubojici za kojeg pišu kako ima bosansko-hercegovačko državljanstvo te ga navode kao Bosanca.
– Neki mediji (u BiH, op.a) su prenijeli neprovjerene informacije, a obitelj pok. Stjepana želi istinu i boli ih kad čitaju nešto što nema veze s istinom, govori Dario Radman u razgovoru za Fenix-magazin.
Možda bi Stjepan danas bio živ da je netko pozvao pomoć
Dario je, po odobrenju Stjepanove obitelji, za Fenix-magazin otkrio što se te kobne noći događalo. Istaknuo je kako obitelj zna ime ubojice njihovog sina, čije inicijale smo na početku ovoga teksta i objavili, ali ih muči odgovor na pitanje: kako to da nitko od mladih ljudi koji su tu noć bili s njihovim sinom nije nazvao policiju ili hitnu pomoć? Jer da jeste, Stjepan bi možda danas bio živ.
A što se točno dogodilo, Stjepanovoj obitelji je otkrio Marijo (18), jedini prijatelj od svih mladića koji su tu noć bili sa Stjepanom i kojeg je ubojica također nožem teže ozlijedio.
– Marijo je podrijetlom iz Sarajeva i samo je on bio Stjepanov prijatelj iz tog cijelog društva. Svi ostali su mu bili poznanici. Nekoliko dana nakon ubojstva, Marijo je otišao kod Stjepanovih roditelja i ispričao im što se dogodilo, kazao je Dario Radman u razgovoru za Fenix-magazin te nastavio:
– Tu noć su se okupili mladići s kojima je Stjepan ponekad u parku igrao stolni tenis. Ubojica još nije bio među njima. Park u kojem se sve dogodilo je oko 50-tak metara od zgrade u kojoj je Stjepan živio s ocem i majkom koji su ratnih godina prognani iz okolice Zenice. Iz BiH su stigli u Njemačku, a potom su u Omišu napravili kuću u koju su se vratili iz Njemačke. Stjepan i njegova starija sestra Željka su tamo završili školu, a prije nekoliko godina Stjepan je s roditeljima ponovno doselio u Njemačku, govori Dario Radman ističući kako ubojica nije slučajno došao u park na Karl-Marx-Ringu, na uglu Peschelanger na periferiji München-Neuperlacha.
– Nazvao ga je jedan od mladića koji je tu večer bio u društvu sa Stjepanom. Znači, tog mladića koji je kasnije ubio Stjepana, nije zvao Stjepanov prijatelj nego njegov poznanik. Zašto ga je pozvao, obitelj još ne zna. Znamo mu i ime i prezime, ali budući to policija još nije objavila možemo reći samo inicijale K.P. te kako je Bošnjak-musliman podrijetlom iz Zenice, govori Dario Radman.
Kad je K.P. došao do njih, društvo je iz parka otišlo na obližnju benzinsku postaju kako bi kupili nekoliko boca pive. U jednom trenutku K.P je ničim izazvan bacio bocu pive ispred Stjepana, uključio se u priču Dariov sin Frane Radman.
– Stjepan ga je mirnim tonom glasa pitao zbog čega je to učinio i zašto stvara probleme. K.P. mu je nešto odgovorio, ali Marijo nije čuo što mu je točno rekao. Nedugo potom su svi ponovno krenuli prema parku. U međuvremenu je Stjepan vidio kako je djelatnik benzinske pume izašao, počistio razbijeno staklo od bačene pivske boce. Stjepan je tada rekao K.P.-u „vidiš, sad čovjek mora čistiti iza nas“. U tim Stjepanovim riječima nije bilo ništa provokativno zbog čega bi K.P. nastavio verbalni sukob sa Stjepanom, nastavio je dalje pričati Frane Radman.
Kad su se vratili u park, Stjepanov prijatelj Marijo je sjeo na klupu, Stjepan je stajao ispred njega. K.P. je stajao iza Marija i počeo je vrijeđati Stjepana te mu u jednom trenutku počeo psovati majku i spominjati obitelj. Kad mu je opsovao majku, Stjepan ga je upozorio rekavši mu kako mu nitko ne smije vrijeđati roditelje. Tada je K.P. iznenada izvadio nož, prišao Stjepanu i ubo ga nožem. Kako je u parku bilo mračno, mladići nisu dobro vidjeli i mislili su da je K.P. udario Stjepana šakom. Stjepan je pao svom prijatelju Mariju u krilo. Marijo je digao ruke prema K.P i vikao mu „stani, stani“. Ali K.P. je i na njega nasrnuo nožem te mu gotovo odrezao prst. Ostali su se, kao i Marijo, uplašili i razbježali. Marija su odvezli u bolnicu, gdje su mu zašili prst. Iz bolnice su po službenoj dužnosti obavijestili policiju, kojoj je to bio trag do Stjepanova ubojice, ispričao je za Fenix-magazin tragičnu priču o ubojstvu svog rođaka Frane Radman.
Tragovi krvi
Dario Radman kaže kako je Stjepan pronađen mrtav u parku. Koliko je dugo umirao ne znaju, ali prema tragovima na mjestu zločina se vidi kako je puzao vjerojatno pokušavajući dozvati pomoć.
– Postoje fotografije na kojima se vide tragovi krvi koji ukazuju kako je Stjepan puzao nekoliko metara prije nego je preminuo, to je toliko teško, govori Dario Radman.
– Marijo je roditeljima rekao kako nije istina da su ti mladići koji su bili s njima tu noć bili prijatelji već samo poznanici. Rekao im je kako je u bolnici čitao novinska izvješća i vidio kako puno toga napisanog nije istina. Ono što i njega a i sve nas najviše muči je upravo ono što je Marijo rekao roditeljima: Da je Stjepan bio na njihovom mjestu, da je netko drugi ranjen, nikad ga Stjepan ne bi ostavio samog. Zvao bi pomoć, policiju, hitnu…nekog bi zvao, ali ne bi nikoga ostavio u parku samog da umre. Stjepan je bio iznimno dobar i pošten mladić, govori Stjepanov rođak Frane.
Stjepan nikad nije imao problema ni sa kime, nije bio u nikakvom sukobu, bio je sportaš kojeg su svi voljeli, radio je s ocem na građevini, a prije toga u BMW-u, imao djevojku, ali tu večer se očito našao na krivom mjestu u krivo vrijeme.
– Ubojica koji ga je ubio je mesar po zanimanju, krupne je građe, visok oko dva metra. Kad je nožem ozlijedio i Marija, mladići su se vjerojatno uplašili pa su se razbježali. Ali zbog čega nakon tog prvog šoka nisu zvali policiju i hitnu pomoć? Na ta pitanja će dati odgovor istraga koju vodi njemačko tužiteljstvo i policija. Bez obzira što oni nisu bili Stjepanovi prijatelji, i potpuni neznanac bi trebao zvati pomoć kad vidi da se nekome nešto dogodilo, govori Frane Radman.
Franin otac Dario kaže kako su se Stjepanovi roditelji spremali na put u Omiš upravo tu večer kad se ubojstvo dogodilo.
– Trebali su krenuti u nedjelju. Majka je pospremala stan, a Stjepan ju je zvao i rekao neka ga pričeka dok ne dođe kući pa će joj pomoći. Nažalost, nikad nakon toga nije došao u stan u kojem su stanovali, ispričao je Dario dodajući kako će se nakon ove tragedije Stjepanovi roditelji vratiti živjeti u Omiš.
– Neće ostati u Njemačkoj jer žele biti što bliže svom sinu i posjećivati njegov grob. U Njemačku će doći tek na suđenje ubojici, kazao je Dario Radman u razgovoru za Fenix-magazin.de.
Hoće li se suditi i ostalim mladićima zbog nepružanja pomoći, još se ne zna. No, ako i bude, to je nikakva utjeha nesretnim roditeljima. Njihovog sina Stjepana više nema među živima.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
