Ima li išta na zemlji svetije od zvuka crkvenog zvona koji poziva na molitvu, na okupljanje i zajedničko služenje sv.Mise? I ima li išta prokletije od utišavanja i gašenja tog zvona.
Stara narodna poslovica kaže; “Bolje da izumre selo, nego običaji” Danas smo itekako svjedoci izumiranja, počevši od slavonske ravnice, preko Dalmatinske zagore i Hercegovine. Zatvaraju se kapije na kućama koje su bile topli dom. U pustim dvorištima niče drača. Zarastaju polja i ravnice jer nema tko da ih obrađuje.
Zatvaraju se male prigradske i seoske škole koje nekada bijahu pune. Nema novih naraštaja da se upisuju. Pusta su školska dvorišta i klupe. Svete mise koje su se održavale svaku nedjelju, u nekim mjestima i selima sad “preusmjeriše” na najbliže selo ili grad. Jer nema dovoljno vjernika.
Utihnuše crkvena zvona Slavonije, Dalmatinske zagore i Hercegovine .
Tko je odgovoran za ovoliko raseljavanje ljudi? Komu je u interesu da sve ostane pusto? Komu je u interesu da izumiru sela,da izumiru običaji? Nema nigdje na svijetu plodnije i blagorodnije zemlje od Slavonije, ljepšeg podneblja i klime od Dalmacije, vrijednijih ljudi od onih iz Hercegovine…
Ali, svi oni se rasuše po svijetu, mladost nam ode u svijet. Utihnu smijeh i ugasi se posljednje svjetlo u mnogim domaćinstvima. Rekoše im;”Tamo je bolje”
A gdje to sunce može jače i milije grijati već u svojoj domovini!? Nigdje! Navikne čovjek na sve.Organizira svoj život gdje god da ga sudbina odnese. Ali ostaju rane koje ne zacjeljuju. Ostadoše neispričane priče uz Dunav i Neretvu. Tuđa zemlja sve će dati, ali ne može radost koju daje domovina. Jednostavno, ne može. Tko li će se nekad naseliti planski u ove krajeve, kao što ih planski i raseliše? Neka im oprosti Bog jer ja ne mogu, što utihnuše mnoga crkvena zvona od Slavonije,preko Dalmatinske zagore sve do Hercegovine.
Za Fenix-magazin/Daniela Škegro
