Veliki četvrtak je posljednji dan korizme i liturgijski se sastoji od dva slavlja: Mise posvete ulja i Mise Večere Gospodnje.
Misa posvete ulja
Misa posvete ulja je svojevrsni uvod u slavlje Vazmenog trodnevlja, a redovito se slavi u prijepodnevnim satima Velikoga četvrtka samo u katedrali i kao takva na području (nad)biskupije je jedino misno slavlje taj dan.
U slavlju Mise posvete ulja ističe se zajedništvo biskupa i njegovih svećenika obnavljajući svećeničke zavjete, a povrh svega prisjećajući se otajstva uspostave sakramenta Svetog reda na taj dan. Biskup može Misu posvete ulja slaviti i u drugi dan ukoliko postoje objektivni razlozi za to.
Misa Večere Gospodnje
Misa Večere Gospodnje se slavi u večernjim satima Velikoga četvrtka i njenim slavljenjem završava korizmeno vrijeme i počinje Sveto vazmeno trodnevlje. Ona je spomen Kristove Posljednje večere te se u njoj proslavlja ustanovljenje sakramenata Euharistije i svetog Reda te obnavlja spomen Kristove nove zapovijedi – zapovijedi ljubavi. Tradicija misnog slavlja u večernjim satima Velikog četvrtka potječe tek iz 13. stoljeća jer Crkva do tada prema drevnim predajama nije, kao ni na Veliki petak, slavila euharistiju. Ovaj nas običaj vraća u korijene židovske tradicije u kojoj novi dan počinje predvečerjem prethodnog dana. Stoga se jasnije shvaća cjelokupna misao Svetoga trodnevlja, njegovih dana kao i liturgijskog pripadanja večeri Velikog četvrtka Velikom petku.
U ovom misnom slavlju ulazi se u otajstveni trenutak Svetog trodnevlja Kristovim sakramentalnim prihvaćanjem svoje žrtve na križu predajući sebe u smrt radi spasenja ljudi.
Misa večere Gospodnje liturgijskim čitanjima povezuje stvarnost pashalnog misterija ispunjavajući Stari zavjet i židovski obred, podsjeća na Kristov dar trajne prisutnosti vjernicima u Euharistiji kao i trajnog poziva vjernicima na novu zapovijed – ljubavi kroz gestu pranja nogu. Riječima: „Ovo činite meni na spomen!“ ( Lk 22,19), Krist ustanovljuje sakrament svetoga Reda i ostavlja nalog da se njemu na spomen upravo isti prenosi na biskupe, svećenike i đakone kroz budućnost Crkve.
Misa večere Gospodnje za vjernike je prilika zahvaljivati na daru Euharistije i svećenika kao i trenutak molitve za svoje svećenika i nova duhovna zvanja. Ujedno ovim slavljem vjernici su pozvani dublje i sabranije svojim sudjelovanjem proživljavati trenutke Kristovog pashalnog misterija – otajstva otkupljena.
Fenix-magazin/MD/ Don Ivan Dragičević
