Damir Omerbegović, kolumnist više bosanskohercegovačkih portala, objavio je na svojoj Facebook stranici komentar o Washingtonskom sporazum, mirovnom sporazumu koji je potpisan 18. ožujka 1994. godine u Washingtonu, a kojim je okončan bošnjačko-hrvatski sukob u Bosni i Hercegovini te utemeljena Federacija Bosne i Hercegovine. U kratko vrijeme taj Omerbegovićev komentar je prikupio oko 600 lajkova i gotovo 300 komentara.
Objavu Damira Omerbegovića koja je izazvala mnoge pohvale od strane Hrvata, ali i napade od nekih Bošnjaka, prenosimo u cijelosti onako kako je napisana:
Hrvati su ušli u Vašingtonski sporazum ’94. sa idejom da će biti tretirani kao ravnopravan narod. Odrekli su se Herceg-Bosne da bi zajedno s Bošnjacima gradili Federaciju.
I šta su dobili zauzvrat? Decenije političkog nadglasavanja, ruganja, vrijeđanja, ismijavanja i sistematskog guranja na marginu. Umjesto partnerstva, praktički odmah su pretvoreni u smetnju koju treba zaobići ili nadglasati kad god je moguće. I onda se neko čudi što danas postoje ideje o trećem entitetu?
To nije nikakva zavjera iz Zagreba niti hir nekakvih “ekstremista”, nego direktna posljedica ponašanja prema njima koje traje godinama. Ne možeš nekoga konstantno ponižavati i očekivati da će zauvijek šutjeti i igrati po pravilima koja mu očigledno ne idu u korist.
Ravnopravnost u BiH ne postoji
Trebamo danas ustvari mi Bošnjaci sami sebi postaviti jedno jednostavno pitanje – kakvu to Bosnu i Hercegovinu zapravo zamišljamo? Unitarističku državu u kojoj ćemo brojčano dominirati i politički kontrolirati sve procese? Kako točno mislimo da će to proći kod druga dva naroda?
Ako danas Hrvate, koji su brojčano manji i politički slabiji, u Federaciji tretiramo kao nebitan faktor, šta mislimo raditi sa Srbima koji imaju svoju entitetsku strukturu i mnogo jaču političku koheziju? To je politička kratkovidost na granici samouništenja. Srbi vrlo pažljivo promatraju kako se Hrvati tretiraju u Federaciji i izvlače zaključke. I ti zaključci ih samo dodatno učvršćuju u uvjerenju da zajednička država ne funkcionira.
Svaki put kad se ignorira legitimno predstavljanje Hrvata, kada se pojave Komšići, ili kad se drugi hrvatski politički predstavnici biraju tuđim glasovima, onda se šalje poruka da ravnopravnost ne postoji.
Zahtjevi za pravednijim izborima
Ovo što se danas dešava, uključujući i priče poput onih sa TradFesta, nije početak problema nego njegov rezultat. Godinama se politički manipulira, improvizira i gura pod tepih, a sada dolaze računi na naplatu. I više nema skrivanja iza rata, žrtava i moralne superiornosti. To više ne rješava današnje političke odnose.
Ako se nastavi ovim putem, neće se stati na zahtjevima za pravednijim izborima ili institucionalnim korekcijama, nego će sve više rasti otvoreni zahtjevi za razdruživanjem. Hrvati i Srbi već traže saveznike vani, već crtaju alternative, jer su izgubili povjerenje da se išta može riješiti unutar postojećeg sistema. Ako se želi sačuvati država, onda se mora početi od jedine realne osnove, a to je iskrena etnička ravnopravnost. Sve ostalo je guranje zemlje prema ivici, korak po korak.
Fenix-magazin/SIM/Damir Omerbegović
