Slavonskobrodski gimnazijalci pronašli su za četiri godine više od 300 pravopisnih grešaka koje su gradski oci ispisali ili odobrili na javnim mjestima njihova drugog po veličini slavonskog grada.
Utvrdili su to kroz istraživački projekt „Hrvatski po Brodu” koji je pokrenula nastavnica hrvatskoga jezika u Gimnaziji „Matija Mesić” u Slavonskome Brodu Vesna Nosić. Ona je rezulate predstavila u nedavnom broju znanstveno-popularnog časopisa Hrvatski jezik, kojeg izdaje Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
Istraživači, koji su neizravno obavili i dužnost jezičnih redara, godinama su zapažali javne nazive ulica, trgova, škola, poduzeća, obrtničkih objekata, spomenika, prometnih znakova, kao i cjenika ugostiteljskih objekata te ih na nastavi uspređivali s „Hrvatskim pravopisom“ Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
Najčešće greške su povezane su s krivom upotrebom glasova ć i č, đ i dž, kao i s jednačenjem glasova po zvučnosti, a za njih su, ispostavilo se, najočitiji primjeri pisanje riječi ćevapčići i ćevabdžinica.
Zatim, neki Brođani očito nisu vješti s odrazom jata, pa brkaju „je“ i „ije“. Također, nisu sasvi upućeni ni u pisanje velikog i malog početnog slova, sastavljenog / nesastavljenog pisanja riječi, kao ni u, ne može se sakriti, mnoge druge prilike.
Istraživačke timove činili su učenici opće gimnazije Ivan Stanković, Damir Tolić i Angelina Zatezalo, polaznici jezične gimnazije Leo Gere i Dona Sedlo te učenici prirodoslovno-matematičke gimnazije Bruno Benčević, Krešimir Blažević, Domagoj Dokuzović, Tomislav Krištija, Marijan Matić, Andrej Matković, Borna Šimić i Dominik Udovičić.
Pravila kažu da nije ispravno pisati npr. „Ulica Pavleka Miškina“ nego „Ulica Pavleka Miškine“, da se ne kaže „pekarna“ nego „pekarnica“ kao ni „dućan“ nego „trgovina“.
Krivo je „Crkva Gospe od brze pomoći“, a ispravno „crkva Gospe od Brze Pomoći“; krivo je „Muzej Brodskog Posavlja“ a ispravno „Muzej brodskoga Posavlja“. Gradsko povjerenstvo za imenovanje ulica treba znati da se ne piše „Šetalište Braće Radić“, nego „Šetalište braće Radića“.
U istaživanju su brodski gimnazijalci najprije pomeli isred svojih vrata te pronašli da je ime njihove škole – također krivo napisano.
Autorica izražava nadu da će istraživanje pomoći učenicima u podizanju svijesti o potrebi njegovanja hrvatskoga jezika i promicanju
hrvatske jezične kulture, ali izostaje njezina nada da će gradski oci, pa i vodstvo njihove škole, uvažiti primjedbe dobrovoljnih jezičnih redara.
Fenix-magazin/SIM/Hina
