Zadnjih dana vodi se žustra polemika oko zabrane ulaska Novaku Đokoviću u Australiju.
PIŠE:Dr. fra Luka Marković
Malo je onih koji pri tome postavljaju važno pitanje: Zašto bi Đoković imao pravo na ono na što drugi nemaju? Propisi glede korone su u Australiji jasni. Vrijede za sve. Premijer Australije Scott Morrison kojega Srbi oštro napadaju, nije Plenković. Za njega pravila ponašanja važe i za vrhunske sportaše. Dobro je tako. Tako bi trebalo biti u svakoj uređenoj zemlji.
Nažalost, ima zemalja u svijetu u kojima propisi ne važe na isti način za sve. U te spada svakako i područje Balkan. Na tom prostoru politika donosi zakone kojih se ponajmanje drži sama. Da nije tako, ne bi cvala korupcija na svakom koraka. Samo se na takvom prostoru može zauzimati za cijepljenje protiv korone, pa čak i prijetnjama, a poznatima gledati kroz prste. Srbija prednjači u tome.
Vučić je na muci. Sve čini, čak pomalo i prijeti, kako bi se svi Srbi cijepili. Kako se sada postaviti? Srbija je u pitanju. Tamo gdje je ugrožen jedan Srbin, ugrožena je Srbija. Zbog te bolesne ideologije umrle su deseci tisuća nedužnih ljudi na prostorima Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
I danas su zbog Vučićeve opsesije „srpskim svetom“ ugroženi svi susjedi, pa i sami Srbi, čak i oni u Srbiji. Možda uvede čak i sankcije Australiji da pokaže kako Đoković ne smije patiti u tom „groznom“ hotelu. Prema riječima njegova oca, kako izvještavaju mediji, Đokovića su razapeli kao Isusa. Kakva bahatost. Isus je bio na križu, a ne toploj hotelskoj sobici. U Srbiji je malo onih koji se usuđuju reći da se taj čovjek, istina najbolji tenisač svijeta, ne može ponašati onako kako to čini sustavno na turnirima. Jest da je s Balkana, pa ipak ne mora na svakom turniru praviti skandale. Pokušao je to na svoj način i u Australiji.
Ali Australija nije jedna od balkanskih zemalja u kojima zakoni važe samo za neke. Nažalost od toga sindroma pate Hrvatska i Bosna i Hercegovina. Kad bi u Hrvatskoj i BiH politika bila dosljedna kao u Australiji, kad bi se zakoni provodili, ne bi mladi masovno odlazili na rad u države u kojima se poslodavci moraju pridržavati državnih propisa i pošteno plaćati radnike.
Ali vratimo se malo Srbiji. Tamo se osim o Đokoviću naveliko priča i o tome kako će se s vremenom svi Albanci u potrazi za poslom iseliti s Kosova u zapadne zemlje.
Tako bi Kosovo palo ponovno u krilo majčice Srbije. Neki čudan svijet u kojem logika ima malo prostora za dokazivanje. Nitko ne razmišlja o tome da Srbi još masovnije odlaze i da bi otišli gotovo svi kad bi imali priliku.
Fenix-magazin/MMD/Dr. fra Luka Marković
