Državljani Austrije poštuju strogo „zaključavanje“, ali situacija je napeta. Iako su danima prije uvođenja strogih mjera za suzbijanje pandemije koronavirusa znali što ih čeka, građani se i dalje uglavnom bave prilagođavanjem novonastaloj situaciji i organiziranjem.
O trenutačnoj situaciji u Austriji razgovarali smo s dr. Anom Mijić, profesoricom na Institutu za sociologiju Sveučilišta u Beču. Sociologinja kaže kako oni koji mogu raditi od kuće moraju ponovno postaviti radno mjesto u vlastitom stanu, školarci i njihovi roditelji se pripremaju za učenje na daljinu, mnoga poduzeća razmatraju načine da svoje proizvode ponude na internetskoj mreži, ljudi koji žive sami razmišljaju o tome tko bi im mogla biti „kontakt osoba“ tijekom sljedećih nekoliko tjedana, itd.
FM: Trebamo li više brinuti zbog širenja korone ili zbog ekonomskih i socijalnih posljedica?
– Sadržaj pandemije trenutačno je prioritet. Nužno je da se zdravstveni sustavi spase od propasti. Ovdje se ne radi samo o ljudima koji obole od bolesti COVID-19, već i o činjenici da svaka osoba koja treba medicinsku pomoć zbog nesreće ili druge bolesti, tu pomoć mora i dobiti. Istodobno, ne smijemo isključiti potencijalnu „kolateralnu štetu“. Mnogi ljudi ostaju bez posla ili se bore održati ekonomski egzistenciju. Kulturne ustanove i kulturni radnici podjednako su pogođeni time, kao i poslovni ljudi. I posljednje, ali ne najmanje važno: zatvaranje škola ovdje također igra važnu ulogu, ne samo zbog činjenice da se roditelji (a posebno žene!) nalaze u situaciji organiziranja rada i obrazovanja za svoju djecu od kuće, već i zbog činjenice da neka djeca kod kuće nemaju dobre uvjete za učenje. Pismo Ministarstva obrazovanja roditeljima kaže: „Pokušajte stvoriti zasebno, tiho radno mjesto za svoju djecu, koje im je dostupno cijelo vrijeme. Ako je moguće, područja za učenje i igru trebaju biti odvojena.“
Ovo je dobar savjet, ali čak je i u prosječnom domu s prosječnim brojem djece ovaj savjet teško provesti, pogotovo ako roditelji također moraju raditi od kuće. Uz to, nemaju sva djeca potrebne digitalne uređaje i mnoga ne mogu računati na podršku svojih roditelja koji često moraju raditi izvan kuće ili nemaju dovoljno jezičnoga znanja. Vlada sada više puta naglašava da će poraditi na sigurnosti djece u školi tijekom zaključavanja, ako bude potrebe. Nadam se da će to iskoristiti svi kojima je to potrebno i da se roditelji zbog toga neće osjećati krivima. Djeca imaju pravo na obrazovanje, kao i sva djeca bez obzira iz kojeg i kakvog doma dolaze!
Teška situacija
FM: Kako su građani Austrije prihvatili ponovno „lockdown“? Od čega najviše strahuju?
– Situacija u proljeće bila je malo drugačija jer smo znali da uskoro dolazi ljeto i da će se tada brojke vjerojatno smanjiti. Sad se vidimo pred dugu zimu. To je sigurno teška situacija. Međutim, istodobno postoji tračak nade da će cjepivo uskoro biti dostupno.
FM: Prema Vašem mišljenju, čija vlada bolje postupa u ovoj koronakrizi, hrvatska ili austrijska?
– Definitivno mislim da je bolje da su škole u Hrvatskoj (još uvijek) uglavnom normalno otvorene. Voljela bih da je tako i u Austriji.
FM: Možemo li uopće predvidjeti što će se dogoditi u bližoj budućnosti s tvrtkama, poduzetnicima, ugostiteljima…?
– Situacija sigurno neće biti lagana, ali uz opsežnu državnu financijsku potporu, tvrtke će se također oporaviti u doglednom roku, u što sam uvjerena.
Psihičke posljedice
FM: Koje su najveće posljedice trenutačne situacije?
– Teško mogu na to odgovoriti, pogotovo jer su dugoročne posljedice, primjerice djece i mladih kod kuće, što je teško predvidjeti.
FM: Mnogi stručnjaci su mišljenja kako ovakva situacija izaziva depresiju kod ljudi. Što Vi o tome mislite?
– Definitivno vjerujem da je ovakva situacija nerijetko za neke ljude psihološki vrlo stresna. Ne radi se samo o usamljenosti samaca ili starijih ljudi koji zbog vlastite zaštite često više nemaju nikakvih socijalnih kontakata. Riječ je i o pitanju: što se događa s mladim ljudima koji dulje vrijeme moraju biti praktički zatvoreni bez socijalnog kontakta i bez prijatelja? Što se događa s djecom koja neprestano čuju da se moraju držati na distanci? Osobito se u proljeće još uvijek pretpostavljalo da su djeca pridonijela većem širenju koronavirusa. Ovdje se postavlja pitanje, što to čini djeci ako oni vjeruju da postoji opasnost, primjerice portretirati za njihove bake i djedove? Također se može pitati u cjelini: što nam donosi to što stalno imamo osjećaj da smo pod prismotrom – mogu li sada izaći ili ne? Mogu li svoju djecu poslati u školu ili ne? Mogu li se upoznati sa starijim roditeljima ili ne?
Beč i dalje tuguje!
FM: Nakon posljednjeg napada u Beču, kako „dišu“ građani? Od čega najviše strahuju?
– Beč i dalje tuguje. Iako smo mogli pretpostaviti da će se takav napad jednom dogoditi i u Beču, nekako to zapravo nismo željeli priznati. Možda smo uvijek mislili: Beč je drugačiji! Beč nije Pariz ili Manchester.
Međutim, Bečani su vrlo brzo odlučili pružiti otpor. Mnogi su ljudi naglasili: „Ne možemo se podijeliti. Držimo se zajedno!“. Da Beč sada padne u antimuslimanski stav, to bi bilo upravo ono što žele džihadisti Islamske države, čiji je podupiratelj bio atentator: Oni žele takvim napadima poticati stanovništvo na Islam, kako bi potom sami pronašli što više pristaša.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
