Prema podacima ADAC-a, razlike u cijenama pri spontanom punjenju električnih automobila bez ugovora su znatne: kod nekih pružatelja usluga korisnici koji pune “ad-hoc” plaćaju i do 62 posto više nego korisnici s ugovorom.
Tko putuje električnim automobilom, prije ili kasnije mora puniti vozilo. Dugo je vremena brzo punjenje na autocestama bilo moguće samo uz odgovarajuću karticu za punjenje ili aplikaciju. U međuvremenu, zahvaljujući takozvanim ad-hoc rješenjima za punjenje, to je moguće i bez ugovorne obveze. No, to naizgled jednostavno rješenje ima svoju cijenu.
Ad-hoc punjenje znači: spontano punjenje električnog automobila bez prethodnog sklapanja ugovora s nekim pružateljem usluge. Plaća se izravno na licu mjesta – primjerice kreditnom karticom, putem aplikacije ili skeniranjem QR koda na pametnom telefonu.
To pokazuje i aktualno istraživanje ADAC-a, koji je usporedio troškove ad-hoc punjenja na brzim punionicama uz autoceste. Rezultat: tko puni spontano, kod mnogih pružatelja plaća znatno više – i do 62 posto. Razlike u cijenama ne odnose se na različite operatere, već unutar istog poduzeća, ovisno o tome postoji li ugovor ili ne.
Najizraženiji primjer je EWE Go: ondje korisnici bez ugovora plaćaju 84 centa po kilovatsatu (kWh), dok korisnici s ugovorom plaćaju samo 52 centa bez osnovne naknade. Velike razlike postoje i kod EnBW-a (87 prema 59 centi) te MER-a (79 prema 57 centi). Kod E.ON-a ad-hoc korisnici plaćaju 18 centi više po kWh, a kod Aral Pulsea razlika iznosi 10 centi. Pružatelji usluga poput Citywatta i IONITY-a pokazuju male razlike. Prema ADAC-u, potpuno stabilne cijene, neovisno o tome postoji li ugovor, zabilježene su kod Allego, Circle K, EAM i Fastned.
Fenix-magazin/MD
