Zbog gotovo sveopće intelektualne šutnje, Hrvatski liječnički zbor (HLZ) Podružnica Zadar i Udruga hrvatskih liječnika dragovoljaca 1990.-1991. – Podružnica Zadar, organizirale su 26. listopada 2021.g., znanstveni simpozij ”Kako i zašto od liječnika dragovoljaca do sudionika Domovinskog rata”. Simpozij je održan u Svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru s vrlo intrigantnim podnaslovom: „Ogledni model sustavnog uništavanja hrvatske inteligencije progonima, osiromašivanjem, bolešću, smrću i iseljavanjem“.
Zbog duljine materijala, prilog sa znanstvenog simpozija Hrvatskog liječničkog zbora, kojeg su priredili doc. prim. dr. sc. Petar Lozo, dr. med. i prof. dr. sc. Mihovil Biočić, dr. med. objavljujemo u dva dijela.
Prvi dio objavljujemo danas, u nedjelju, 14. studenog 2021. a drugi, u utorak, 16. studenog 2021, godine.
Simpoziju ”Kako i zašto od liječnika dragovoljaca do sudionika Domovinskog rata” je prethodila zahvala na dosadašnjoj suradnji rektorici Sveučilišta u Zadru, gospođi prof. Dijani Vican. Svečano su joj uručeni replika medalje Medicinskog fakulteta u Zadru, koja je bila skovana 1809.godine i diploma Julija Pinia, liječnika iz Skradina, prvog promoviranog liječnika u Zadru i Hrvatskoj na Medicinskom fakultetu u Zadru 01. rujna 1811. god.
Uvodna riječ
U uvodnoj riječi predsjednik znanstvenog odbora doc. prim. dr. sc. Petar Lozo je istaknuo kako nije slučajno što Hrvatska koja ima 4 medicinska fakulteta i isto toliko katedri povijesti medicine nije obilježila ni jednim slovom 200 godina od prve promocije liječnika u Hrvatskoj. Život, djelo i preuranjena smrt Julia Pinia su ogledni primjer liječničkog sebedarja za opće zajedničko narodno i nacionalno dobro, ali i namjernog zaborava, prešućivanja i iskrivljavanja hrvatske povijesti stvarane najvišim etičkim vrijednostima i moralnim vrlinama, posebice tijekom posljednjih 150 godina.
Što i koliko mnogo može doprinijeti općem zajedničkom dobru i samo jedan čovjek, pokazao je u svom nadahnutom predavanju prof. emeritus Matko Marušić: Liječnik, znanost i Domovinski rat. Istaknuo je: Potrebna je kontinuirana promidžba vrijednosti Domovinskog obrambenog rata publiciranjem članaka utemeljenim znanstvenim pristupom o događajima tijekom srpskocrnogorske agresije na RH. Zajedno sa suprugom Anom, pomogao je tako u objavljivanju 360 članaka, pola u Croatian Medical Journal-u, a pola u stranim časopisima visokih čimbenika odjeka. Od Lanceta, JAMA, Canadian Medical Association Journal, Australian Medical Journal, Injury, Journal of Trauma, Military Medicine i drugih. Naglasio je: ”borba za istinu ne vodi se u zemlji, nego u inozemstvu”. Inozemni tisak i institucije desetljećima su obasuti srpskim krivotvorinama o Hrvatskoj i hrvatskom narodu, rekao je Marušić. ”Da bismo srušili objede i laži, potrebno je kontinuirano objavljivati istinu i to na znanstveni način u najuglednijim časopisima u svijetu. Jedino ćemo tako srušiti lažne mitove o nama”.
Mr. sc. Ivan Kozlica, je održao vrlo zanimljivo predavanje: Značaj vrijednosti i vrlina dragovoljaca bojovnika kroz hrvatsku povijest. Tako smo po prvi puta čuli detaljnu i višeslojnu analizu pojma hrvatskog vojnika ‘’dragovoljca’’od identitetskih povijesnih vrijednosti do suvremenih normativnih zakonskih rješenja. Tom rječju označavamo osobe koje se svojom voljom, bez poziva državnog tijela, uključe u ratna djelovanja. Zbog naše burne i teške povijesti ova prepoznatljiva identitetska vrijednost je stvarana još od vremena hrvatskog kraljevstva i narodnih vladara, kada su dragovoljci temelj vojne snage. Pamtimo primjere hajduka, uskoka, pandura i dragovoljnih hrvatskih četa koje su se borile diljem Europe (za tuđe interese). Bilježimo hrvate u mletačkoj, ugarskoj, austrijskoj, turskoj, francuskoj, austrougarskoj, jugoslavenskoj kraljevskoj vojsci i JNA. Često puta smo dovođeni u situacije međusobnog ratovanja s posljedičnim teškim biološkim gubitcima (ustaše i partizani) jer ne učimo iz povijesnih grješki niti o kontinuranom neprijateljskom djelovanju kojemu smo izloženi. Tijekom takve složene prošlosti su se posebice isticali i snažni pojedinci, od kojih mnogima još nisu na znanstveni način istraženi i valorizirani prinosi. Od primjera Matije Gubca, Zrinski i Frankopana, Eugena Kvaternika, Velebitskih ustanika, Bugojanske skupine, Ante Bruna i Zvonka Bušića do Mira Barešića. Junaštvo, domoljublje i vrijednosti hrvatskih dragovoljaca su se toliko isticale da su postale zaštitnim znakom, temeljem kojega su stvarane legende koje su kružile Europom. Prikazujući dosadašnja postupna zakonska riješenja, posebice zamijenu riječi “dragovoljac” riječju “sudionik” utemeljeno je pokazao kako se smišljeno i duboko mijenjaju ne samo odgovarajuće vrijednosti i vrline koje prate značenje tih riječi, već i sam događaj, a time i stvarana povijest. Zakonodavac je suprotno utemeljenim prijedlozima iz javne rasprave, potpuno i smišljeno omalovažio stvarne dragovoljce domovinskog rata, šireći pojam na kategorije koje nikakve veze nemaju s dragovoljnošću. Unatoč zakona, onaj tko se drage volje, zbog ljubavi prema svome narodu i domovini, pridružio oružanim snagama – bio je, jest i bit će dragovoljac!
Prof.dr.sc. Mihovil Biočić, održao je predavanje: Etika liječnika s crvenom zvijezdom, kokardom i šahovnicom u Zagrebu 1945., Vukovaru 1991. i u Kninu 1995.g. Analizom ponašanja liječnika i njihovih zapovjednih struktura u Zagrebu, u svibnju 1945. i Vukovaru, u studenom 1991., je možda po prvi put iznio istinu o širini i dubini tragedije ljudskosti, liječnika nositelja petokrake i kokarde, gotovo bez presedana u novijoj svjetskoj povijesti. S druge strane, analizirao je postupke hrvatskih liječnika i njihovih zapovijednih struktura u Kninu kolovoza 1995. Nadalje, analizom se nametnula misao kako su u Vukovaru 1991., tako i u svibnju 1945. u Zagrebu, na istom zločinačkom pothvatu ubijanja, pretežito hladnim oružjem, ranjenika, bolesnika i dijela medicinskog osoblja, ravnopravno sudjelovali četnička kokarda i komunistička petokraka. Naglasio je ustrajanu zločinačku narav nositelja tog znakovlja, od najnižih do najviših zapovjednih struktura. Također je usporedio predaju hrvatske vojske, civila i ranjenika, od strane saveznika u svibnju 1945. na kraju II. Svjetskog rata, s nedjelovanjem međunarodne zajednice tj. praktičke predaje, ranjenika i bolesnika te dijela medicinskog osoblja bolnice, opet zločinačkoj petokraki i kokardi. Najranjivije skupine su zaštićene Ženevskim konvencijama iz 1929., 1949. i Protokolima iz kasnijih godina prije 91. godine. Usprkos tome, likvidacije su vršene posebice hladnim oružjem i bestijalnim mučenjima od strane tih primitivnih (para)vojnih struktura. Za razliku od njih, hrvatska vojska se ponašala prema ranjenicima, bolesnicima i osoblju srpske nacionalnosti u Kninu, kolovoza 1945., u skladu sa Ženevskim konvencijama i Protokolima, a liječnici i u skladu s Hipokratovom zakletvom. Štoviše, zatečeno srpsko osoblje je nastavilo raditi dalje u bolnici zajedno s našim osobljem, a bolesnici i ranjenici srpske nacionalnosti su i dalje ravnopravno liječeni sa svim ostalim ranjenicima i bolesnicima. Porađali smo njihove trudnice i brinuli se za njihovu djecu, bez ikakve razlike u odnosu na svoju. Liječnici koji su nosili šahovnicu svojim iskazanim vrijednostima i vrlinama ostvarili su djela nepromostivih razlika u odnosu na djela liječnika sa crvenom zvijezdom i kokardom,
Prof. emeritus Andrija Hebrang je održao predavanje: Kako i zašto od liječnika dragovoljaca do sudionika. Ratni ministar zdravstva i Zapovjednik Kriznog stožera saniteta u vrijeme rata, iznio je kronološkim redom utemeljenje Stožera saniteta i angažman liječnika dragovoljaca. U vrijeme dok nije bilo ni Zbora narodne garde (ZNG) ni Hrvatske vojske (HV), liječnici dragovoljci su se žrtvovali na prvim crtama bojišnice s policijskim postrojbama. Dana 12. Veljače 1997. godine ratni ministar obrane Gojko Šušak i ratni ministar zdravstva Andrija Hebrang potpisali su dokument pod nazivom Odluka o osnivanju povjerenstva za utvrđivanje statusa „Hrvatskih branitelja“ zdravstvenim djelatnicima i djelatnicima u zdravstvu (Urbroj 01-20/02-97, Znak:uhdl-odl002, Urbroj 512-01-97-426 od 12.veljače 1997). Dokument je potvrdila Vlada RH i objavljen je u NN 31/1977 od 21. ožujka (slika 1 a, b. u nastavku). Iznošenjem popisa branitelja u Vladi premijera Milanovića, tj. tadašnjeg ministra branitelja Freda Matića, izjednačeni su općenito dragovoljci i mobilizirani, a sadašnji ministar branitelja Tomo Medved je skinuo status branitelja velikom dijelu liječnika i zdravstvenog osoblja. Unatoč obećanju da će uočenu nepravdu ispraviti, ministar Medved pri zadnjoj promjeni zakona to nije učinio. Teško je razumijetio zašto se odbija u Zakonu spomenuti pri nabrajanju i ovaj dokument po kojemu bi i oni medicinari koji su zakasnili, a bili su na prvim crtama obrane, mogli steći status hrvatskog branitelja. To je odluka koja ne povećava bitno broj branitelja niti stvara ikakve materijalne zahtjeve. U kategoriju branitelja uvršteni su neki kojih do sada nije ni bilo! Je li trebalo zaustaviti povećanje broja branitelja izbacivanjem medicinara? Druga je mogućnost neznanje i nepoznavanje prilika u kojima je stvaran hrvatski sanitet! Ako je tako, tragična je bahatost uređivati statuse bez poznavanja problematike. Treći i najvjerojatniji razlog je daljnje uništavanje pojma dragovoljac, zbog njegove povijesne identitetske hrvatske prepoznatljivosti. “Posao” je započela lijeva vlada SDP-a jer među njima uglavnom dragovoljaca nije ni bilo, a nastavila je sadašnja Vlada. Naime, liječnici dragovoljci mobilizrani u prvim danima obrane od srpsko-crnogorske agresije udružili su se u udrugu nazvanu dragovoljačka, a ujedno je i jedina braniteljska udruga koja u nazivu ima godine 1990. i 1991. Bilo je to vrijeme ponosa i slave! Nikada nismo priznavali one koji su kasnije mobilizirani umjesto da su se odazvali pozivu Domovine i savjesti te se dragovoljno pridružili obrani u samom početku. Svojim nesebičnim sebedarjem i stručnim rezultatima koje su ostvarili s najvišim etičkim i moralnim vrlinama, hrvatski liječnici dragovoljci su iznenadili neprijatelja, a zadivili svijet. Možda to smeta današnjoj politici zaborava i izjednačavanja ne samo dragovoljaca i mobiliziranih branitelja, nego čak i branitelja s agresorom. K tome možemo dodati i očigledni otpor prema dragovoljcima koji su se organizirali i prije stvaranja Hrvatske vojske. Sveukupno, uporno odbijanje zahtjeva liječnika dragovoljaca još je jedan važan korak u negativizaciji hrvatskog liječništva s ciljem smanjivanja utjecaja intelektualaca u društvu. Koji god od ovih razloga bili, pojedinačno ili u kombinaciji, zbog hrabrih domoljuba bitka za njihov status mora se nastaviti javnim djelovanjem i ustavnom tužbom.
Slika 1 a. Odluka ratnih ministara obrane i zdravstva o stjecanju satusa branitelja za pripadnike GSS RH, usvojena u Vladi RH i objavljena u NN, a koja nije uvrštena u posljednji Zakon o braniteljima.
Slika 1 b. Odluka ratnih ministara obrane i zdravstva o stjecanju satusa branitelja za pripadnike GSS RH, usvojena u Vladi RH i objavljena u NN, a koja nije uvrštena u posljednji Zakon o braniteljima.
Mr. sc. Jure Burić, dr. med.: u svom predavanju: Izokrenuti sustav vrijednosti i hrvatska intelektualna šutnja. Kaže kako izokrenute vrijednosti nisu “specijalitet” današnjeg vremena. Od kada je “svijeta i vijeka” sustav vrijednosti se izokretao. Uvijek s istim ciljem: omalovažiti i poniziti. U nekoliko primjera zorno je prikazao ovovjeko “izvrtanje sustava vrijednosti”. Od “Bojne Čavoglave”; “Crvene kasarne”; “Stanimirovića”; Predsjednika Tuđmana, “Istanbulske konvencije”, “Generala Praljka,“Covida-19” do “Generala Gotovine”.
Primjerice “Bojnu Čavoglave” smo pjevali u svakom domu, u svakom automobilu, nju je pjevušilo i staro i mlado. Ona je u beznađu bila nada, ona je davala hrabrost. Danas se salonski raspravlja o pozdravu u toj pjesmi kojoj je čak i sud presudio da se može u izvornom obliku pjevati! Svejedno žele ju zabraniti, jer neke vrijeđa i ne žele je čuti. Gdje su sada intelektualci- barem oni koji su se odazvali “zovu Domovine” i s puškom u ruci ju branili. Odšutjeli smo i jednu časnu smrt. Onu hrvatskog generala Slobodana Praljka- ratnika i vrhunskog intelektualca. Našega Sokrata po činu, a velikog po poruci i odluci. Sokrata su naime na smrt osudili, a Slobodan je sam odlučio svoj život skončati ispijajući otrov. “Slobodan Praljak nije ratni zločinac, s prijezorom odbacujem vašu presudu”!!!
S tim svojim herojskim činom poslao je poruku svojim sudcima, svijetu i nama! Jesmo li je barem mi shvatili i prihvatili? Vidimo li u ovom primjeru “izokrenute vrijednosti” u kojem se herojstvo kažnjava, a kukavičluk nagrađuje?! Nažalost, previše je primjera sramotne šutnje hrvatske intelektualne elite na zatajena djela svojih velikana, pa je i na ovo odšutjela ili je već tada prihvatila “novo normalno”?
Fenix-magazin/SIM/ Priredili: Prim. dr. sc. Petar Lozo i prof. dr. sc. Mihovil Biočić
